Titovi partizani, uz podršku Britanaca, strastvenom su mržnjom 1945. godine ubijali hrvatske vojnike i civile, kao i ideju hrvatske države koja i danas mnogima smeta i rado bi ju dokrajčili
Knjiga sadrži četiri razgovora koje je Mike Palaich vodio krajem 1980-ih s četvoricom britanskih časnika. Trojica od njih bila su neposredno umiješana u britansko izručenje hrvatskih vojnika i civila Titovim partizanima, a četvrti, pukovnik Gerald Draper, govori o odgovornosti britanske strane za izručenje Hrvata.
U knjizi je iskaz iz 1987. odvjetnika i britanskoga časnika iz Južnoafričke Republike Bernarda F. O’Sullivana, koji govori da je izvršio zapovijed i odveo 900 Hrvata u smrt. Tu su i preslici dokumenata iz britanskih arhiva gdje se govori o 200.000 vojnika i 500.000 civila koji pridolaze u Austriju. Nisu to Britanci govorili napamet, izvor su im bile snimke iz vojnih zrakoplova.
Dr. Ante ČUVALO
Nedavno je u Zagrebu predstavljena dvojezična knjiga Bleiburška tragedija i britanska obmana – Svjedočanstva bivših britanskih časnika / The Bleiburg Tragedy and British Deception – Testimonies by Former British Officers
Piše: ANDREA ČERNIVEC
U Zagrebu je predstavljena dvojezična knjiga Bleiburška tragedija i britanska obmana – Svjedočanstva bivših britanskih časnika / The Bleiburg Tragedy and British Deception – Testimonies by Former British Officers autora dr. Ante Čuvala.
Rođen 1944. u Proboju kraj Ljubuškoga, u Italiju je pobjegao 1965., a potom u SAD gdje je studirao filozofiju i teologiju te doktorirao povijest na Ohio State Universityju s tezom o hrvatskome nacionalnom pokretu 1966. – 1972. godine, gdje je i predavao. Stručnjak je za istočnoeuropsku američku diplomatsku povijest i noviju hrvatsku povijest.
Dr. Čuvalo objavio je nekoliko knjiga na engleskome i hrvatskome jeziku, kao i brojne članke. Nakon povratka iz Amerike sa suprugom Ikicom, inače kćeri Mime Rosandića, utemeljio je izdavačku kuću CroLibertas Publishers, a prije dvije godine tiskana mu je knjiga Komunistički totalitarizam na djelu – Hercegovačka hrvatska sela u poraću (1945. – 1952.).
U razgovoru za Hrvatski tjednik dr. Ante Čuvalo govori o svojoj novoj knjizi Bleiburška tragedija i britanska obmana – Svjedočanstva bivših britanskih časnika i cilj je, kako reče, učiniti dostupnim svjedočenja britanskih časnika koji govore o izručenjima hrvatskih vojnika i civila Titovim krvnicima te vjeruje da će pomoći svima koji žele saznati istinu o najvećoj tragediji u povijesti hrvatskoga naroda.
Knjiga, navodi dr. Čuvalo, sadrži četiri razgovora koje je Mike Palaich (Amerikanac hrvatskoga podrijetla, treće generacije) vodio krajem 1980-ih s četvoricom britanskih časnika. Trojica od njih bila su neposredno umiješana u britansko izručenje hrvatskih vojnika i civila Titovim partizanima, uključujući žene i djecu.
Četvrti časnik, pukovnik Gerald Draper, bio je tužitelj u nürnberškim suđenjima i stručnjak svjetskoga glasa za ratne zločine i govori o odgovornosti britanske strane za izručenje Hrvata i drugih.
U knjizi je objavljen i vrlo značajan iskaz iz 1987. godine istaknutoga odvjetnika i nekoć britanskoga časnika iz Južnoafričke Republike koji je sudjelovao u obmani Hrvata u svibnju 1945., koji govori kako je izvršio zapovijed i odveo 900 Hrvata u smrt.
Osim spomenutih razgovora i jednoga (pod prisegom) iskaza, knjiga donosi preslike dokumenata iz britanskih arhiva koji se odnose na broj Hrvata koji su u svibnju 1945. tražili utočište kod britanskih vojnih snaga u Austriji.
Britanci su znali što čeka izručene Hrvate, ali su ih slali Titovim krvnicima
Vaša knjiga izlazi nakon više od 30 godina od dokumentarnoga filma Bleiburška tragedija Mikea Palaicha i u njoj se, kako ste i naveli, nalaze transkripti razgovora s britanskim časnicima koji su Hrvate izručili Titovim snagama 1945. Što biste Vi rekli o tim događajima?
Temelj ove knjige film je Mikea Palaicha Bleiburška tragedija i još neki dodatni snimci koji nisu u filmu. Moja supruga Ikica i ja prošle smo godine razmišljali kako bismo mogli pridonijeti komemoraciji 80. obljetnice bleiburške tragedije, znajući da razne snage u Hrvatskoj, Austriji i drugdje nastoje gurnuti Bleiburg u zaborav.
Uz Mikeovu suradnju odlučili smo razgovore objaviti u knjižnome obliku jer držimo da će knjiga biti trajan izvor u traženju istine o bleiburškoj tragediji. Knjiga je bila spremna prije kraja prošle godine, ali smo je javnosti predstavili ovih dana jer nam se činilo prikladnijim to učiniti sada nego oko božićnih blagdana.
Tko je po Vašemu mišljenju najodgovorniji za masovno stradavanje Hrvata na Bleiburgu?
Odgovornost za ovakvu tragediju može se podijeliti na više strana, ali dvije su činjenice jasne.
Prvo, britanske vojne snage na Bleiburškome polju izravno su predale Titovim komunistima golemi broj Hrvata, a potom su na tisuće drugih obmanuli rekavši im da će ih vlakovima slati u Italiju, dok su ih zapravo slali u ruke partizanima.
O odgovornosti britanske strane, odnosno njihovih časnika i vojnika, u knjizi govori pukovnik Draper, stručnjak za ratne zločine. Do kuda je dosezala britanska zapovjedna odgovornost, trebalo bi dalje istraživati.
Drugo, zapovjednu odgovornost za pokolje snosi Tito. Bez njega nisu se događale ni manje stvari, a kamoli masovni pokolj hrvatskoga naroda. Izvršitelja pokolja bilo je mnogo, ali nitko nikada za njih nije odgovarao niti ih je priznao, osim Sime Dubajića koji se time ponosio.
Jesu li Vas iznenadila svjedočanstva britanskih časnika?
Otišao sam u emigraciju 1965. godine, čuo i čitao o bleiburškoj tragediji, susreo preživjele s Križnoga puta i objavio knjigu iskaza preživjelih iz svojega rodnog kraja, pa me razgovori s britanskim časnicima nisu šokirali koliko su mi dodatno rasvijetlili britansku ulogu u toj tragediji.
Ti razgovori ukazuju ne samo na obmanu, nego i na rasizam tih ljudi, ili barem nekih od njih, u čije su ruke Hrvati dospjeli. Trebalo je “očistiti palubu” da ne dođe do sukoba između britanske vojske i partizana jer je Tito svojatao Korušku. Za njih su Hrvati bili masa, niža rasa.
Britanci su znali što čeka izručene, da ih se ubija, ali su ih ipak slali Titovim krvnicima. O tomu jasno govori satnik Nigel Nicolson, obavještajni časnik koji je osobno obmanjivao Hrvate znajući što ih čeka.
Začuđujuće je koliko su Hrvati vjerovali britanskim obećanjima. To posebno potvrđuje iskaz Bernarda F. O’Sullivana, časnika iz Južne Afrike.
Šokantno je ne samo ono što su radili Britanci i partizani, nego i slijepo vjerovanje da će se Britanci i Titovi partizani vladati prema međunarodnim pravilima ponašanja prema zarobljenicima i izbjeglicama.
Očito je da su hrvatski časnici očekivali da će im sudbina biti slična onima koji su izgubili Prvi svjetski rat, da će nakon ispitivanja i kratkotrajnoga boravka u logorima poći kući.
Ali jugokomunisti strastvenom su mržnjom ubijali ne samo njih, nego i samu ideju hrvatske države. Na žalost, i danas mnogima smeta hrvatska država i rado bi ju dokrajčili.
200.000 vojnika i 500.000 civila
O kojim se brojkama u Vašoj knjizi konkretno govori?
Knjiga donosi preslike dokumenata iz britanskih arhiva u kojima se govori o 200.000 vojnika i 500.000 civila koji su pristizali u Austriju.
Britanci to nisu govorili napamet niti, kako neki tvrde, uveličavali kako bi opravdali izručenja. Izvor su im bile snimke iz vojnih zrakoplova.
Mnogo je toga još uvijek neistraženo u britanskim arhivima i na mlađima je da to temeljito istraže, ne samo u Engleskoj nego i u Americi.
Nije nama do uveličavanja, nama je do istine. Ne znam zašto se mnogi još i danas najviše boje upravo istine.
Kako gledate na odnos prema žrtvama i masovnim grobnicama?
Ova mantra da svaka žrtva zaslužuje grob izgubila je na vrijednosti. Izgleda kao da se stalno nešto radi i pronalazi, ali sve ide nekim planskim rasporedom, polako, valjda da ne bi došlo do političkoga i društvenoga šoka.
Ako ima novca za bezbrojne udruge, virtualne i luđačke projekte te antihrvatske djelatnosti, zašto nema za sustavno pronalaženje masovnih grobnica, identificiranje žrtava i pokope?
Zašto su kosti hrvatskih vojnika i civila čekale i još čekaju u crnim vrećama u Sloveniji? Što je s preoranim grobljem poginulih hrvatskih vojnika na Mirogoju?
I na njihovim bi grobovima obitelji htjele zapaliti svijeću i pomoliti se.
Komu danas smeta istina o Bleiburgu i poraću?
Istina boli.
Vjerujem da je većini Hrvata u domovini i svijetu stalo do istine, ne zato da bi se osvećivali, nego da bismo kao pojedinci i društvo ozdravili.
Bleiburg i naši pokojni ne žele nam biti teret koji nas vuče nazad, nego žele da živimo slobodno, stvaramo i ne strahujemo stalno od nekoga ili nečega.
Na žalost, postoje snage koje stalno vuku kola nazad. Čini mi se da neki jednostavno ne znaju izići iz totalitarističkoga mentalnog sklopa.
Kad netko i danas plače za Titom i njegovim vremenima, pokazuje da ima ptičji mozak.
Mnoga važna mjesta u kulturi i politici zauzeli su oni koji ne samo da nemaju ljubavi prema domovini i svom narodu, nego svojim radom pokazuju da im hrvatska država smeta.
Ako je i prihvaćaju i od nje žive, oni bi njezin sadržaj razvodnili tako da postane svačija i ničija.
Partizani su mu ubili oca, a potom majci poslali razglednicu da je živ
Moj otac Stipe Čuvalo, 39-godišnji civil i otac četvero djece, krenuo je 1944. godine prema sjeveru kako bi pobjegao od zala koja su partizanske snage činile u “oslobođenim” krajevima.
Kao i mnogi drugi, uključujući žene i djecu, htio se skloniti dok “zlo ne prođe”.
Stigao je do sjeverne Slovenije, prošao Križni put, bio zatočen u Mostaru i gubi mu se svaki trag u lipnju 1945.
U ožujku 1946. “Kotarska komisija za ratne odštete” u Ljubuškome procijenila je njegov život na 600.000 dinara i uvrstila ga među ubijene.
No nakon nekog vremena moja je majka primila razglednicu, navodno od mojega oca, u kojoj piše da je kao zatvorenik na putu iz istočne Hercegovine u Vojvodinu.
Na temelju te dopisnice morala je svjedočiti da joj je muž živ.
Kakva jugokomunistička i titoistička perverzija.
