Narod.hr: Vaše objave na X izazvale su burne reakcije. Što ste njima htjeli poručiti?
Sedak: Prvo osuda jezive ekološke katastrofe u Gospiću. Ali i pomora ribe u Savi. Ovime ne relativiziram bilo koji ekocid, nego jasno iznosim svoj stav prema okolišu. Kad pričate vic pa ga nakon toga morate objašnjavati jednako je poražavajuće kao kad javni komunikator mora objašnjavati svoje misli. Tako doživljavam ovu situaciju. Predmetne objave su nastale na profilu koji je javno i službeno označen kao satiričan (parody account) što je jasno vidljivo na svim prenesenim fotografijama.
Moj je stil godinama satiričan, ironičan i često namjerno pretjeran, koji puta, priznajem, i grub. Njime komentiram političke, medijske i društvene anomalije. Pri većini objava služim se sarkazmom kako bih dodatno naglasio pojedine društvene pojave. Smatram da je razmatranje bilo koje objave izvan tog konteksta izrazito zlonamjerno.
> Dobrović o slučaju Gospić: Nije to eksces – to je poraz cijelog sustava
U konkretnom slučaju meta satire nije bio ekološki problem, niti građani koji se boje za svoj kraj, nego sklonost dijela političke scene da svaku temu automatski pretvori u ideološki rovovski sukob. Ako je objava nekoga povrijedila, žao mi je zbog toga; to nije bila namjera. Međutim, iz nje nije razumno izvoditi zaključak da prosvjednike poistovjećujem s ratnim zločincem ili da negiram važnost zdravog okoliša.
Narod.hr: Kako odgovarate na tvrdnju da ste vrijeđali, dehumanizirali ili moralno diskreditirali prosvjednike?
Sedak: Odbacujem tu interpretaciju. Ne smatram prosvjednike ni „zlima“, ni manje vrijednima niti ih poistovjećujem s ratnim zločincem. Ratni zločini, žrtve i osobe odgovorne za njih nisu tema za relativizaciju. Upravo zato mi je neprihvatljivo da se iz kratke satirične objave konstruiraju različite tvrdnje o mojim stavovima.
Narod.hr: Smatrate li da ste trebali jasnije označiti satiru?
Sedak: Satira uvijek nosi rizik različitog tumačenja, osobito na društvenim mrežama, gdje se pojedina rečenica lako odvaja od šireg konteksta profila i ranijih objava. Iako je moj profil parodijski, prihvaćam da javna komunikacija nosi odgovornost, osobito kada se dotiče teških društvenih tema. Svakako ću, osobito kada je riječ o osjetljivim javnim temama, dodatno paziti da satirični izraz ostane prepoznatljiv u kontekstu u kojem nastaje i da ne zasjeni bitnu poruku: okoliš, zdravlje ljudi i odgovornost institucija ne smiju biti predmet ideološkog svrstavanja.
Narod.hr: Što Vam je zasmetalo u načinu na koji je o tome napisano?
Sedak: Novinari i mediji imaju puno pravo kritizirati, kao što ja imam pravo objasniti značenje i kontekst. Međutim, držim da bi prije objave ozbiljnih optužbi, pogotovo kada se one šire na nečiji profesionalni integritet, radno mjesto i suradnju s institucijama, bilo korektno zatražiti komentar osobe o kojoj se piše. Vjerujem da bi to pridonijelo ne samo potpunom informiranju javnosti, već i vjerodostojnosti novinarstva.
Ne tražim zaštitu od kritike i ne očekujem da se svi slože sa mnom. Tražim samo elementarni standard: da se čovjeku omogući objasniti što je mislio prije nego što mu se pripišu mržnja, ekstremizam, dehumanizacija koje odbacujem. Kao sveučilišni nastavnik, član profesionalne udruge i komunikacijski stručnjak, svjestan sam svojih obveza i ugleda institucija s kojima surađujem. Upravo zato odbacujem tezu da zagovaram mržnju. Moj profesionalni rad i javne objave mogu se procjenjivati, ali na temelju cjeline, činjenica i pošteno utvrđenog konteksta – ne na temelju etiketa.
Narod.hr: Smatrate li da Vas se pokušava ušutkati?
Sedak: Ne želim olako pripisivati motive drugima. Moguće je da dio ljudi moju satiru iskreno doživljava uvredljivom i na to imaju pravo reagirati. Ali kada se kritika sadržaja pretvara u pozive institucijama da sankcioniraju autora, bez interesa za njegovo objašnjenje i bez razlikovanja satire od doslovne tvrdnje, tada se otvara opasno pitanje granica javne rasprave. Demokratsko društvo treba podnijeti i humor koji nam se ne sviđa, i politički stav s kojim se ne slažemo, pod uvjetom da ne poziva na nasilje ili je na bilo koji način suprotan zakonu.
Narod.hr: Je li prosvjed, po Vašem mišljenju, ekološki ili politički?
Sedak: Prvenstveno je riječ o prosvjedu koji proizlazi iz stvarnog, ozbiljnog i dugo zanemarivanog okolišnog problema. Takvi prosvjedi nužno imaju i političku dimenziju, jer od državnih i lokalnih vlasti opravdano traže odgovornost i odluke. To samo po sebi nije negativno niti sporno.
Smatram, međutim, legitimnim primijetiti kada javne osobe, stranke ili komentatori prosvjed opisuju izrazito stranačkim jezikom. Jedna ga je političarka i zagovornica samog prosvjeda nazvala „antihadezeovskim“. Takve interpretacije mogu postojati, ali ne smiju poništiti stvarni problem ljudi u Gospiću niti prosvjed gurati u korist dnevnopolitičkih okršaja. Relevantno je rješavanje problema otpada, zaštita zdravlja i utvrđivanje odgovornosti.
