Sezona je pečenja domaće rakije. Gotovo da nema domaćinstva u Hercegovini u kojem se ne pripravlja rakija lozovača, a koja se pravi od dropa (kože grožđa, sjemena i peteljki) te se katkad poslije destilacije miješa s drugim sastojcima, kao što su aromatične trave, med, višnje i lješnjaci.
Mnogi vole kazati kako se radi o događaju koji ujedinjuje ljude oko „veselog stroja“, uz pomoću kojeg nastaje tekućina s kojom se rado nazdravlja, izražava dobrodošlica…
Veselje je tim veće što je ova godina za vinogradare bila povoljna, pa domaćini uz kazan, odnosno kotao, mogu očekivati dobar ishod.
Prema savjetima iskusnih majstora, ako hoćete dobru rakiju, nikako nemojte u nju dodavati šećer.
Idealna rakija, kako navode stručnjaci, ima između 40 i 45 posto alkohola. Onu slabije jačine nazivaju „brlja“, dok je „šećeruša“ rakija koja ima velik postotak šećera.
„Alkoholna fermentacija predstavlja jednu od osnovnih faza u procesu proizvodnje rakije, a idealni uvjeti su od 18 do 23 stupnja. Primjerice, bez dodavanja šećera, kotao zapremine od 150 do 180 litara otprilike može dati od 7 do 12 litara rakije. Tako putem vrenja dolazi do pare kroz sustav cijevi iz susjednog kotla, a prvi dio, tj. metanol, potrebno je prepeći. Starinski način prepeke, za one koji žele jaču rakiju, je da se prvi dio pomiješa s dodatkom vode i doda u zadnji kotao prilikom pečenja. Mogu reći da je rakija jedini proizvod od grožđa koji nakon odležavanja dobiva na kvaliteti te ne gubi svoja svojstva. Također, u novije vrijeme postoje i destilerije koje vrše preradu rakije, no tradiciju ništa ne može zamijeniti“, kazao je agronom Marko Bilić.
Popularna je tradicijska teza da se jakost rakije može ocijeniti prema veličini krugova mjehurića (vjenčić) koji nastaju kada je boca dobro protresena, ali je to nepouzdano. Također se to pogrešno rabi za mjerenje kakvoće likera.
Pouzdana metoda određivanja jakosti rakije je mjerenje alkoholometrom.
Antonela Marinović Musa
