Matej Mandić, vratar rukometaša Zagreba, postavio je neke svoje osobne rekorde u posljednjoj utakmici u elitnoj skupini Lige prvaka. Protiv Magdeburga (22:18) imao je 23 obrane i 55 posto uspješnih obrana. Od početka utakmice branio je zicere, sedmerce i već je do poluvremena imao 14 obrana. To mu je bila druga najbolja utakmica ove sezone. Prva je bila protiv Aalborga kada je imao 13 obrana i kada je Zagreb pobijedio. Dakle, kada Mandić dobro brani, onda Zagreb u pravilu pobjeđuje. Nova prilika za sjajnu izvedbu bit će u srijedu kada u zagrebačku Arenu dolazi francuski Nantes. Visok je čak 205 centimetara, pet više od visine rukometnog gola. Baš je pravi gorostas s izrazitim reakcijama, kako u mjestu, tako u kretanju… Koordinacija pokreta na golu na tu visinu mu je sjajna. Zato i je tako dobar…
Za Mateja se već godinama govori da je budućnost hrvatskog rukometa na vratarskoj poziciji. Dominik Kuzmanović i on bili su do ove godine sjajni vratarski tandem juniorske reprezentacije, a sada su i članovi seniorske reprezentacije. Dva vratara, oba 2002. godište, članovi su jedne od najtrofejnijih i najpotentnijih hrvatskih rukometnih generacija. Osvojili su drugo mjesto na europskom prvenstvu u Hrvatskoj prošlog ljeta, a Kuzmanović kao kapetan te generacije i Mandić bili su ponajbolji pojedinci te momčadi.
Rukomet je Matej počeo trenirati u Izviđaču, koji je već dugi niz godina poznat po kvalitetnom radu s mlađim kategorijama. Marin Šego, David Mandić, Josip Šarac, Ivan Karačić i mnogi drugi reprezentativci Hrvatske potekli su iz ove izvrsne rukometne akademije.
– Od prvog osnovne sam u rukometu. Htio sam ja i prije, ali tata je govorio kako još ne mogu, moći ću tek kad krenem u školu. Došao je prvi dan škole, a ja, kao zaigrani dječačić koji samo želi trenirati rukomet, odmah sam otišao na trening, a nakon nekoliko treninga i stao na vrata. Nisam skupio ni pet treninga, tri-četiri možda, odmah sam postao vratar. Za nas golmane kažu da smo čudne biljke, drukčiji od drugih, a to je istina. Ali to što smo vratari i ovo što radimo, mi to volimo i uživamo u tome. Dok nas to ispunjava, nama je dobro. A to što drugi na prvu misle da nismo normalni jer smo stali na vrata, to samo izgleda tako – istaknuo je Mandić, koji je u rodbinskoj vezi s Davidom koji danas igra za njemački Melsungen. Prije dvije sezone dijelili su svlačionicu u Zagrebu.
– Mi smo svi rod iz Mandića, mjesta nadomak Ljubuškog. Nismo direktni rod, mislim neko treće koljeno, ali svi nekako skupa odrastamo, roditelji se druže. Evo, gledali su utakmicu u Mandićima zajedno i bili su jako ponosni na rodbinske veze s Davidom – rekao je Matej, a David će svog rođaka kaže:
– Bit će za nekoliko godina najbolji vratar na svijetu. Mi smo vam djeca sa sela, kod nas nema između, ili jesi ili nisi i nema vrdanja. Ima nas Mandića još i nadam se da će ih biti i u hrvatskoj reprezentaciji. Jedan je trebao biti prije, ali mog starijeg brata Peru žene su skrenule s puta pa je prestao s rukometom. Ipak, čini se da mlađi brat Mihael, kojem je 17 godina, neće odustati. Jako je dobar, ima odlične predispozicije, igra na pozicijama srednjeg i lijevog vanjskog, i ima silnu volju. Bolji je od nas obojice.
Mandić je u Zagreb došao 2021. godine.
– Mislim da je to dobar potez za moju budućnost i da ću napredovati. Ove godine dobio sam dosta prilika tako da je na meni da radim i iskoristim minutažu koju dobijem. Posljednjih godina viđamo odlične utakmice između Zagreba i Nexea. Ove sezone Kuzmanović i ja dio smo toga i do sada smo odigrali jednu utakmicu koja je pripala Kuzmi. Kada smo na terenu, postoji taj naboj i želja za pobjedom i da izađemo kao pobjednici, ali poslije utakmice sjednemo i popričamo, kao i uvijek. Sigurno je veliko zadovoljstvo igrati i trenirati s ovakvim igračima. Puno mi to znači za budućnost. Stariji i iskusniji igrači daju mi savjete, a na meni je da ih slušam i to primijenim na terenu, ali i u životu – rekao je Mandić nakon potpisa sa Zagrebom.
