Blaško Lovrić, bivši zapovjednik postrojbi 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na području Brčkog, zatražio je od nadležnih institucija Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine provjeru popisa poginulih Bošnjaka čija su imena uklesana na spomen-obilježju ispred Islamskog centra u Zagrebu. Tvrdi da se među ukupno 1156 imena nalazi čak 870 osoba koje su poginule na ratištima u Bosni i Hercegovini, a nisu bile pripadnici hrvatskih oružanih snaga.
Spomen-obilježje podignuto je 2012. godine uz zagrebačku džamiju u Folnegovićevu naselju, a sastoji se od 29 ploča s imenima poginulih. Na njemu se također navodi podatak o 25.000 Bošnjaka koji su sudjelovali u obrani Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Lovrić smatra da ti podaci zahtijevaju temeljitu provjeru te upozorava na moguće povijesne netočnosti koje, prema njegovim riječima, narušavaju vjerodostojnost ratnih evidencija i stvarni doprinos poginulih branitelja.
Među imenima pronašao osmoricu svojih poginulih suboraca
Lovrić je tijekom rata bio jedan od zapovjednika 108. brigade HVO-a, koja je djelovala na području Brčkog i sudjelovala u teškim borbama na posavskom koridoru.
Pregledavajući svih 1156 imena uklesanih na zagrebačkom spomeniku, tvrdi da je prepoznao osmoricu svojih suboraca Bošnjaka, tadašnjih Muslimana, koji su poginuli na brčanskom bojištu ili u Boderištu, južno od koridora.
„Detaljnim pregledom imena uklesanih na spomen-obilježju Bošnjacima braniteljima u Domovinskom ratu Republike Hrvatske, koje se nalazi ispred Islamskog centra u Zagrebu, te u pratećim monografijama raznih udruga, utvrdio sam da se na njemu nalazi veliki broj osoba koje nikada nisu bile pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske (HV/MUP)”, naveo je Lovrić.
Prema njegovim tvrdnjama, riječ je o osobama koje su živjele u Bosni i Hercegovini i poginule braneći njezin teritorij, bez dokaza o pripadnosti Hrvatskoj vojsci ili hrvatskoj policiji.
Isti poginuli branitelj navodno upisan dvaput
Jedan od primjera koji Lovrić posebno ističe jest slučaj njegova nekadašnjeg suborca Salema Demira.
Kako tvrdi, njegovo ime na zagrebačkom je spomeniku uklesano dvaput, s istim podacima o ocu i datumu pogibije.
Jednom je navedeno kao Salem Demir, a drugi put kao Demir Salem.
Lovrić smatra da je takav propust pokazatelj nedovoljno provjerenih podataka prilikom sastavljanja popisa.
Osim toga, upozorava da su na spomeniku navedene i osobe koje su poginule tijekom sukoba Armije BiH i HVO-a u Srednjoj Bosni, kao i pojedinci koji se, prema njegovim saznanjima, nisu nacionalno izjašnjavali kao Bošnjaci.
Tvrdi da je oko 870 imena preuzeto sa spomenika u BiH
Prema Lovrićevoj analizi, među imenima na zagrebačkom spomeniku nalazi se približno 870 poginulih čiji su podaci, kako tvrdi, preuzeti s lokalnih spomen-obilježja u Bosni i Hercegovini.
Najviše takvih slučajeva, prema njegovim navodima, odnosi se na područja Gradačca, Orašja, Tuzle, Usore, Dervente, Bosanskog Broda i Brčkog.
Posebno izdvaja Gradačac, za koji navodi da se na zagrebačkom popisu nalazi 226 osoba s toga područja.
„Prema mojim detaljnim saznanjima i usporednim analizama, od ukupnog broja imena na tom spomeniku, procjenjuje se da je čak oko 870 poginulih boraca neovlašteno prepisano s lokalnih bosanskohercegovačkih spomenika i prisvojeno u hrvatske evidencije, čime se izravno falsificira povijest i grubo gazi dignitet njihova stvarnog ratnog puta u obrani BiH”, ističe Lovrić.
Dodaje da je riječ uglavnom o mladim ljudima koji su početkom rata imali između 18 i 22 godine, a za mnoge od njih smatra da nikada nisu ni boravili u Hrvatskoj.
Pritom naglašava kako njegov cilj nije umanjivanje žrtve bilo kojeg poginulog branitelja, nego utvrđivanje točnih podataka o njihovoj ratnoj pripadnosti i mjestu stradavanja.
Sporan je i podatak o 25.000 Bošnjaka u obrani Hrvatske
Lovrić dovodi u pitanje i podatak naveden na spomen-obilježju prema kojem je u obrani Republike Hrvatske sudjelovalo 25.000 Bošnjaka.
Navodi da se u javnosti pojavljuju i procjene o 30.000 sudionika, ali smatra da takve brojke nisu utemeljene na odgovarajućim evidencijama.
Kao argument spominje popis stanovništva iz 1991. godine, prema kojem je u Hrvatskoj živjelo približno 43.000 osoba koje su se nacionalno izjašnjavale kao Muslimani.
Prema njegovoj procjeni, broj Bošnjaka koji su sudjelovali u obrani Hrvatske mogao bi iznositi najviše oko 4000, dok podsjeća da je bivši zagrebački muftija Ševko Omerbašić ranije iznosio podatak o 170 poginulih.
Ipak, ove procjene nisu potvrđene službenom provjerom, a usporedba s popisom stanovništva sama po sebi ne obuhvaća moguće sudionike koji su u Hrvatsku došli iz Bosne i Hercegovine tijekom rata.
Na popisu i Libijac koji se nije izjašnjavao kao Bošnjak
Među slučajevima koje Lovrić navodi nalazi se i Ibrahim Abushaal, poznat pod nadimkom Gadafi, Libijac koji je sudjelovao u obrani Lipika.
Lovrić tvrdi da je njegovo ime uvršteno na popis poginulih Bošnjaka iako se nije tako nacionalno izjašnjavao.
Prema njegovim riječima, iz razgovora s predstavnicima Udruge bošnjačko-hrvatskog prijateljstva, koja stoji iza podizanja spomenika, doznao je da je u tom slučaju kao kriterij uzeta činjenica da je Abushaal pokopan prema muslimanskim vjerskim običajima.
Takav pristup Lovrić smatra problematičnim jer, kako ističe, vjerska pripadnost ne mora istodobno značiti i pripadnost određenom narodu.
Obitelji poginulih branitelja nisu znale da su njihova imena u Zagrebu
Nakon što je javno iznio svoja saznanja, Lovriću su se, kako navodi, počeli javljati članovi obitelji poginulih suboraca.
Među njima je i obitelj Asima Karalića, koji je u ljeto 1993. godine poginuo u Boderištu.
Lovrić tvrdi da Karalićeva obitelj nije znala da je njegovo ime navedeno na zagrebačkom spomen-obilježju.
Prema njegovim riječima, sin poginulog branitelja zahvalio mu je što je upozorio na taj podatak.
Navodi i da su pojedine obitelji poginulih, koji se nisu izjašnjavali kao Bošnjaci, najavile mogućnost podnošenja zahtjeva za uklanjanje njihovih imena s popisa.
Od hrvatskih i bosanskohercegovačkih institucija traži službenu provjeru
Lovrić je svoje primjedbe i prikupljenu dokumentaciju dostavio Ministarstvu hrvatskih branitelja i Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, kao i Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini.
O slučaju je obavijestio i Udrugu obitelji poginulih branitelja Distrikta Brčko.
Uz zahtjev je, prema objavljenim informacijama, priložio popis spornih imena, podatke o datumima i mjestima pogibije te fotografije spomenika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Od nadležnih institucija traži da utvrde na temelju kojih su službenih dokumenata pojedinci uvršteni na popis te da se eventualne nepravilnosti isprave.
Prije obraćanja institucijama kontaktirao je i predstavnike Udruge bošnjačko-hrvatskog prijateljstva. Prema njegovim riječima, priznali su osam pogrešaka, uglavnom tehničke prirode, ali nisu prihvatili njegove ostale primjedbe.
Unatoč prijetnjama, poručuje da neće odustati
Lovrić tvrdi da je nakon javnog istupanja bio izložen uvredama i prijetnjama putem društvenih mreža.
„Pišu mi i vrijeđaju me preko Facebooka. Dovoljno je da napišem da je sunčan dan, da se na mene sruči lavina komentara. Da nisam jak, poludio bih od toga. Očito sam dirnuo u nešto što nisam smio. Ali zato i neću odustati”, poručio je.
Dodaje da od institucija u Zagrebu i Sarajevu još nije dobio službeni odgovor.
Slučaj zagrebačkog spomen-obilježja tako otvara pitanje vjerodostojnosti popisa poginulih branitelja, kriterija njihova sastavljanja i potrebe da se ratni put svakog pojedinca dokumentira na temelju provjerljivih činjenica.
Lovrićevi navodi o 870 spornih imena zasad predstavljaju rezultate njegove vlastite analize, a ne službeno utvrđene nepravilnosti. Konačan odgovor mogla bi dati usporedba vojnih evidencija, dokumentacije o poginulima i podataka na spomen-obilježjima.
