Imate troje djece i zaposleni ste u Federaciji BiH? Zakon predviđa mogućnost rada s polovicom punog radnog vremena, uz naknadu plaće za dio sati koji se ne odrađuju.
Roditelji koji imaju troje ili više djece često se suočavaju s posebnim izazovima u usklađivanju obiteljskog i poslovnog života. Briga o djeci, kućanske obveze i radne dužnosti zahtijevaju dodatnu organizaciju, zbog čega su zakonom predviđene određene olakšice koje bi trebale pomoći roditeljima da lakše balansiraju između posla i obiteljskih obveza.
Jedna od tih mjera u Federaciji BiH odnosi se na mogućnost rada s polovicom punog radnog vremena nakon korištenja rodiljnog dopusta. Ovo pravo uređeno je Zakonom o radu FBiH, a njegova primjena u praksi često ovisi i o kantonalnim propisima, kao i o internim aktima poslodavaca i kolektivnim ugovorima.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike podsjeća da se ključne odredbe odnose na mogućnost rada s polovicom punog radnog vremena nakon isteka rodiljnog dopusta.
„Propisano je da za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta žena ima pravo na rodiljni dopust u trajanju od jedne godine neprekidno, te da žena može koristiti kraći rodiljni dopust, ali ne kraće od 42 dana nakon porođaja“, navode iz Ministarstva za Akta.ba.
Ministarstvo ističe i da se pravo na rad s polovicom punog radnog vremena može koristiti i ako je rodiljni dopust trajao kraće od godinu dana, s obzirom na to da zakon dopušta mogućnost kraćeg korištenja ovog dopusta.
Drugim riječima, i u situacijama kada rodiljni dopust nije iskorišten u punom trajanju, roditelj može ostvariti pravo na rad s polovicom radnog vremena.
Pravo na rad s polovicom radnog vremena
Nakon završetka rodiljnog dopusta, roditelj može koristiti mogućnost rada s polovicom punog radnog vremena.
Zakonom je propisano da nakon isteka rodiljnog dopusta roditelj, odnosno u ovom slučaju žena, može raditi polovicu punog radnog vremena najmanje do navršene prve godine djetetova života.
U slučaju blizanaca, trećeg djeteta i svakog sljedećeg djeteta, ovo pravo traje dulje.
U takvim situacijama roditelj može raditi polovicu radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, osim ako kantonalni propisi predviđaju dulje trajanje ovog prava.
To znači da zakon za obitelji s troje i više djece omogućava duži period korištenja ove olakšice.
Ministarstvo je pojasnilo i uvjet pod kojim ovo pravo može koristiti otac djeteta:
„Ovo pravo može koristiti i radnik – otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu. Dakle, navedeno pravo otac djeteta može koristiti isključivo ako je žena u radnom odnosu s punim radnim vremenom“, stoji u odgovoru Ministarstva.
Kontinuitet korištenja prava i uloga poslodavca
U odgovoru Ministarstva navodi se kako je riječ o pravu koje se koristi nakon isteka rodiljnog dopusta te da bi se, prema njihovom mišljenju, ta prava trebala koristiti u kontinuitetu. Istodobno, ostavlja se mogućnost i drugačije prakse, ovisno o konkretnim okolnostima kod poslodavca.
„Imajući u vidu da je cilj navedenih odredbi zakona zaštita žene i materinstva, odnosno njega i zaštita djeteta, mišljenja smo da bi u konkretnom slučaju, u kojem nije postojao kontinuitet korištenja navedenih prava, poslodavac mogao odobriti korištenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena, ukoliko se na taj način ne utječe na unaprijed planiranu organizaciju i raspored obavljanja poslova kod poslodavca.“
U praksi to znači da konačna odluka često ovisi i o organizaciji rada kod poslodavca.
Tko isplaćuje “drugu polovicu” plaće?
Kada je riječ o financijskom dijelu, zakon predviđa naknadu za onaj dio radnog vremena koji radnik ne radi.
Prema važećim odredbama, radnik koji radi polovicu radnog vremena ima pravo na naknadu plaće za preostali dio radnog vremena, u skladu s posebnim zakonom.
U praksi to znači da radnik dobiva plaću od poslodavca za vrijeme koje provede na radu, dok se za drugu polovicu radnog vremena isplaćuje naknada.
„Radnik koji koristi pravo na rad s polovicom radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ostvaruje pravo na plaću kod poslodavca za vrijeme koje radi, dok mu za preostali dio radnog vremena pripada naknada plaće u skladu s posebnim zakonom.“
Ministarstvo navodi i da radnik ima pravo na naknadu plaće za određene periode opravdanog odsustva s rada, dok se način i trajanje tih naknada mogu utvrditi zakonima, kantonalnim propisima, kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Istaknuto je i da kantonalni propisi detaljnije uređuju postupak ostvarivanja prava, visinu i način financiranja socijalne i dječje zaštite, uključujući i prava rodilja u radnom odnosu prema mjestu prebivališta.
U tom kontekstu, naknada plaće može biti definirana i kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu poslodavca.
„Ovo iz razloga što je propisano da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu mogu utvrditi povoljnija prava od prava utvrđenih ovim zakonom“, navode iz Ministarstva.
Topli obrok, prijevoz i druga prava iz radnog odnosa
Što se tiče toplog obroka i naknade troškova prijevoza, Ministarstvo navodi da ta pitanja nisu uređena Zakonom o radu kao općim propisom, nego se njihovo ostvarivanje može regulirati drugim aktima.
„Navedeno pravo i način njegovog ostvarivanja može biti uređeno posebnim propisom, općim ili granskim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Tumačenje i davanje mišljenja o primjeni općeg ili granskih kolektivnih ugovora nije u nadležnosti ovog ministarstva, već ugovornih strana potpisnica.“
Kod godišnjeg odmora i drugih prava iz radnog odnosa, naglašava se da je svrha ovih zakonskih odredbi zaštita materinstva.
Ovom odredbom radniku se omogućava da zbog obiteljskih obveza koristi određene olakšice bez umanjenja prava iz radnog odnosa koja bi inače imao, poput prava na godišnji odmor, topli obrok, naknadu troškova prijevoza na posao i s posla i slična prava.
Što je važno znati u praksi
Pravo na rad s polovicom punog radnog vremena nakon rodiljnog dopusta uređeno je Zakonom o radu, dok se pitanja naknade, način ostvarivanja ovog prava i pojedine beneficije iz radnog odnosa mogu razlikovati ovisno o kantonalnim propisima, kolektivnim ugovorima i pravilnicima poslodavca.
Zbog toga je za zaposlene roditelje – osobito u privatnom sektoru – važno da, uz zakonske odredbe, provjere i važeće propise na kantonalnoj razini te interne akte poslodavca, jer upravo oni u praksi često određuju kako se ova prava konkretno ostvaruju.
