Na kanalu Ora et Labora – Međugorje objavljen je opširan i sadržajan razgovor s don Josipom Mužićem, redovitim profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, svećenikom Splitsko-makarske nadbiskupije i autorom više knjiga, te Miljenkom Jurićem, suprugom, ocem, djedom i voditeljem molitvene zajednice Marijini ratnici Split.
Razgovor je obuhvatio osobna svjedočanstva obraćenja, ulogu duhovnog vodstva, odnos Crkve i društva, ali i zanimljivu temu proroštava vezanih uz o. Petra Pericu i hrvatski narod.
Put prema svećeništvu: “Bio je proces, ali i snažan događaj”
Na pitanje o vlastitom pozivu, don Josip Mužić istaknuo je kako je riječ i o procesu i o konkretnom događaju koji je ubrzao odluku.
Odrastao je u katoličkoj obitelji, ministrirao kao dječak, no u mladosti se, kako kaže, udaljio i počeo živjeti svjetovnim životom. Iako je osjećao poticaje prema duhovnom pozivu, stavljao ih je po strani.
Prekretnica se dogodila početkom 70-ih godina, na dočeku Nove godine. U društvu pedesetak mladih, nakon slavlja i glazbe, domaćin je u ponoć predložio – molitvu krunice.
„To me pozitivno šokiralo“, prisjetio se don Josip. Iznenadilo ga je da mladi ljudi mole krunicu u novogodišnjoj noći. Nakon toga je razgovarao s domaćinom, provjeravajući živi li on doista vjeru dosljedno.
U razgovoru je otkrio da mladić u praksi živi katolički nauk – od čistoće prije braka do stava o pobačaju i drugim moralnim pitanjima. Ta dosljednost potaknula ga je na osobnu odluku: ili će živjeti vjeru ozbiljno ili će je potpuno odbaciti.
Iz odluke da živi kršćanstvo postupno je sazrijevala i želja za svećeništvom, osobito kroz rad s mladima u Splitu, gdje su pokrenute inicijative koje traju i danas, poput hodočašća mladih iz Solina u Sinj uoči Velike Gospe.
Miljenkovo obraćenje: “Do 30. godine imao sam mržnju prema Crkvi”
Miljenko Jurić svjedočio je o potpuno drugačijem početku. Odrastao je u radničkoj, komunističkoj obitelji u kojoj se o Bogu nije govorilo. Kako sam kaže, do 30. godine osjećao je čak i mržnju prema Crkvi i svećenicima.
Nakon civilnog braka i rođenja djeteta, susreo se s pitanjem krštenja sina. Nitko od rodbine nije želio biti kum, jer roditelji nisu živjeli vjeru. Preporučeno mu je da razgovara s mladim svećenikom – don Josipom Mužićem.
Prvi susret bio je prekretnica. Don Josip ih je pozvao na kateheze za odrasle. Miljenko je u početku imao snažan otpor, ali na prvoj katehezi dogodio se trenutak koji pamti cijeli život.
Kad je svećenik na početku susreta učinio znak križa, Miljenko je odbio. No na kraju susreta, kad je ponovno pozvao na molitvu, „ruka mi je sama poletjela“, kaže.
Taj trenutak označio je početak sedmomjesečnog hoda prema sakramentima. Na Uskrs 27. ožujka 2005. kršten je, primio prvu pričest, krizmu i crkveno vjenčanje.
„Ili ću sad ući u ovo do kraja, ili više nikad neću doći“, prisjeća se odluke donesene toga dana.
Duhovnik – izgubljena, ali nužna služba
Govoreći o ulozi duhovnika, don Josip istaknuo je da je ta praksa u velikoj mjeri oslabjela tijekom komunizma. Redovnici su bili onemogućeni u svojim karizmama, a ubrzani ritam života dodatno je potisnuo duhovno vodstvo.
Naglasio je da duhovnik nije nadzornik ni kontrolor, nego pratitelj koji poštuje slobodu osobe.
„Ne borimo se za brojke, nego za duše – i to pojedinačne“, rekao je.
Procjenjuje da jedan duhovnik može kvalitetno pratiti možda 20 do 30 osoba, ako želi ostati vjeran osobnom pristupu.
Dramatična poveznica dviju obitelji
U emisiji je otkriven i snažan povijesni detalj: Miljenkov otac, kao partijski dužnosnik u vrijeme komunizma, sudjelovao je na sastanku na kojem se odlučivalo o sudbini oca don Josipa Mužića.
Glasovi su bili podijeljeni oko likvidacije, a presudan je bio upravo glas Miljenkova oca – koji je odlučio protiv.
„Uvijek ima troje dice“, navodno je rekao, odlučivši da don Josipov otac ostane živ.
Godinama kasnije, sin čovjeka koji je spasio život postao je duhovno dijete svećenika čijem je ocu život bio ugrožen.
„Bog stvarno nije slučajan“, zaključuju u emisiji.
Proroštva o. Petru Perici i Hrvatskoj
U razgovoru su se dotaknuli i proroštava njemačke mističarke Therese Neumann, koja je, prema svjedočanstvima, o. Petru Perici izrekla tri poruke:
-
Da će završiti kao mučenik – što se i dogodilo 1944. na Daksi.
-
Da će Hrvatska biti slobodna – što se ostvarilo stvaranjem neovisne države.
-
Da je Hrvatska pozvana biti „kralježnica Europe“.
Tu treću poruku sudionici emisije tumače kao duhovni poziv hrvatskom narodu da bude svjedok vjere u vremenu duhovne krize Zapada.
“Bezkompromisna politika katolika”
Govoreći o svojoj knjizi Bezkompromisna politika katolika, don Josip je naglasio da ga politika kao takva ne zanima, nego društveni nauk Crkve.
Pozvao se na dijagnozu pape Benedikta XVI. o „diktaturi relativizma“ te istaknuo tri temeljna principa koje katolik ne smije relativizirati:
-
obrana života od začeća do prirodne smrti
-
zaštita obitelji kao temeljne stanice društva
-
pravo roditelja na odgoj djece u skladu sa svojim uvjerenjima
„Ako netko javno ističe vjeru, a djelima ruši ove principe, onda je riječ o nedosljednosti“, poručio je.
Cijeli razgovor dostupan je na kanalu Ora et Labora – Međugorje, a donosi svjedočanstva o osobnom obraćenju, snazi duhovnog vodstva i promišljanja o ulozi vjere u suvremenom društvu.
