U Rubrici Iz nedavne prošlosti Ljubuškog donosmo tekst, koji je izišao u Kršnom zavičaju, u potpisu Novaci II bojne prateći vod 359/10.
Tebi što nisi kući kad te traži glasonoša HVO, tebi, što si dobio potvrdu od nesavjesnoga liječnika da si mnogo bolestan. Tebi, što se iz nekoga drugoga neopravdanoga razloga nisi odazvao pozivu na obranu Hercegovine.
Obraćaju ti se s prve linije bojišta Ljubušaci koji su pošli u obranu Domovine.
Želimo ti postaviti nekoliko pitanja i protresti malo tvoju zadrijemalu i uljuljkanu savjest. To će malo narušiti tvoj komoditet, ali će te možda vratiti na put koga se nećeš stidjeti kad prođe rat i zvjeri odu.
Dakle, kako si, što radiš, što ima u Ljubuškom?
Znaš li, koliko ih je ovdje? Kako su naoružani i kolika je mogućnost da oni probiju našu liniju? Misliš li da hercegovačke granice čuva samo strah četnika od gangeša?
Gdje ćeš biti ako oni ipak prodru kroz naše redove do Ljubuškog? Kući ili možda u inozemstvu? Bi li pristao da prvu liniju obrane postavimo ispred tvoga dvorišta, kafića ili radnje? Što misliš tko su ljudi koji drže borbenu liniju koja je raspoređena Ljubušacima? Što ćeš kazati svome sinu kad te bude pitao: »Što si radio u ratu tata«? Kako ćeš pogledati u oči djeci i rodbini poginulih branitelja? Kako pogledati u oči invalidima rata? Možda malo dosađujemo sa pitanjima? Možda bi volio da pričamo o Hrvatstvu uopće, o visokoj politici, lijepim ženama ili sportu? U stvari, tko si ti? Ako si moćan, imaš radnju, kafić, novce, vilu, mercedes, lagodan život i tako dalje, sve će to otići u pepeo ili preko Drine ako ovi ljudi popuste i ne izdrže do kraja, sve što imaš, sad ti ovisi o ovim ljudima što su ostavili kuću i sada stanuju u rovu. A znaš li ti što je rov? Kako izgleda, koliko dana traje jedan sat u rovu?
A možda si ti siromah? Pa ovamo ima i veće sirotinje. Da nisi možda krhka tijela? Ako jesi, znaj da ovamo ima i muha i pero-lake i teške kategorije. Svi mogu pomoći. Ima čak i veterana drugoga svjetskog rata. Ako te je strah, odmah ćemo ti reći da je i nas strah, mnogi su pustili u gaće kad je prva blizu njih roknula. To nije sramota. Sramota je ne doći. Ako ti je žao ostaviti ženu, djecu, oca i majku, da znaš da smo i mi suzama ispraćeni, ne pjesmom.
Pogledaj izrešetane krovove, probušene zidove i fasade, polupani namještaj, izrovane njive, nepokošeno sijeno, zapuštene vinograde, i zamisli sreću Ljubuškoga kada bi ga Ljubušaci branili na Tikiruši ili Vitini.
A znaš li ti,tko smo mi? Tko sam ja što ti ovo piše? Želiš li čuti ime. Ne, ime ti neću reći. Svi ti pišemo. Ja sam čovječe, tvoj susjed. Da, tvoj susjed. Onaj što mu je ovih dana zlatica uništila krumpir, a maća vinograd, jer ih nisam stigao politi. Ja sam tvoj drug iz poduzeća. Kum, prijatelj, zet i poznanik iz grada i sela. Ali mi rodna gruda nije veća svojta nego i tebi. Nije te ni Bog ni država oslobodila obveze obrane Domovine. Zato ćemo te svi mi potpisnici sada zvati egoistom i lijenčinom. Ali ako i pored ovoga pisma ipak ne dođeš zamijeniti nas, znaj kada se vratimo, kao pobjednici naravno, ti ćeš tada biti izdajica. Kako se ono postupa s izdajicama, valjda znaš.
Krivodol, 31. svibnja 1992.
Novaci II bojne prateći vod 359/10
Tko su ovi sa slike poznali ih itko
Jure Zelić, Vlado Alilović…