Masline u Hercegovini bolje spajaju ljude nego Dayton.
– Neusporedivo! – kaže i prof. dr. sc. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda (FAZ) u Mostaru. Marka, koji je agronomski fakultet završio u Zagrebu, većina maslinara smatra jednim od glavnih krivaca za maslinarski boom u ovoj regiji.
Pretjeruju? Možda, ali činjenice su neumoljive. Prije 15 godina Hercegovina je imala samo 80 hektara pod maslinama, danas na 521 hektaru imaju 116 tisuća stabala maslina, a podizanje novih nasada je u tijeku.
Struka je sugerirala podizanje maslinika na mikrolokacijama koje odgovaraju maslini. To su područja mahom uz rubne tokove rijeka Neretve, Trebižata i Trebišnjice s pritokama. Ljeta su suha i topla, a zimi se prosječne temperature kreću između 4 i 13 Celzijevih stupnjeva. Tradicija je duga stoljećima, a ozbiljnija sadnja maslina počela je 2011. godine. Već nakon šest godina Hercegovina ima šest uljara. Brzo je proradio i poduzetnički duh Hercegovaca pa su nabavili najmodernije uljare za preradu maslina, jamac za proizvodnju ekstra djevičanskih maslinovih ulja.
Ispitivanje polifenola za bagatelu
Uz stalne savjete iz FAZ-a maslinare su pozivali da nakon berbe dostave uzorke svojih ulja na analizu. Osim fizikalno-kemijske analize osnovnih parametara koje nalaže zakonodavac u međuvremenu su u laboratoriju za zdravstvenu ispravnost namirnica na Buni počeli raditi i ispitivanja polifenola maslinovih ulja. U Hrvatskoj, primjerice, takve se analize rade u Institutu “Ruđer Bošković”, a cijene su neusporedivo veće nego u Mostaru.
– Kod nas je to u razini cijene jedne litre ekstra djevičanskog maslinova ulja. Cijene analiza za maslinare/uljare nisu komercijalnog već promotivnog karaktera – kaže Ivanković.
Podsjeća i kako su osnovali certificirani panel za organoleptičku analizu maslinovih ulja. Vodi ga dr.sc. Miro Barbarić, koji je usavršavanje za ovaj posao prošao u vrhunskim znanstvenim i stručnim institucijama u Italiji. Uviđajući značaj maslinarstva i uljarstva te maslinova ulja kao nutritivno vrlo značajne namirnice u svakodnevici ljudi u BiH, pokrenuta je promotivno – ocjenjivačka izložba i znanstveno stručna radionica pod nazivom “Dani masline i maslinovih ulja”.
Složna udruga katolika, pravoslavaca i muslimana
Novi iskorak uslijedio je u travnju 2021. kada je osnovana Hercegovačka Udruga Uljara i Maslinara (HUUM) koja okuplja maslinare svih triju naroda (Hrvata, Srba i Bošnjaka) i vjerskih zajednica (katolika, pravoslavaca i muslimana).
Zanimljiv je i sastav vodstva. Prvi predsjednik je Josip–Lola Matić maslinar iz Neuma, a dopredsjednik jeromonah Miljan Grgić – Porfirije iz pravoslavnog manastira Tvrdoš kod Trebinja. Uz njih članovi Upravnog odbora HUUM-a su Ramiz Zajmović, časna sestra franjevka Dajana Dujmović, Ilija Miletić, dipl. oec. i tajnica mr.sc. Aida Kohnić. Predsjednik Skupštine je prof.dr.sc. Ivan Pavlović donedavni profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru koji sada u mirovini vrijeme provodi u svome masliniku u Ljubuškome.
Plan i cilj osnivanja HUUM-a od početka je dobivanje zaštite oznake proizvoda i brendiranje ekstra djevičanskog maslinova ulja Hercegovine. Također, cilj je dodatno poboljšati situaciju u sektoru maslinarstva i uljarstva u Hercegovini s ciljem očuvanja ruralnih područja i sprječavanja daljnjeg iseljavanja stanovništva.
U sinergiji FAZ-a i HUUM-a lani su tako ostvarena dva izuzetno bitna postignuća. Prvi je zaštita oznake proizvoda (ZOP) za Ekstra djevičansko maslinovo ulje Hercegovine pri Agenciji za sigurnost hrane BiH. Paralelno s time dobivena je zaštita oznake jamstvenoga žiga–brenda Zlatne kapi Hercegovine kod Instituta za intelektualno vlasništvo BiH.
Članstvo u Međunarodnom vijeću za masline
Vijest o trećem velikom postignuću pristigla je iz Madrida uoči Svjetskog dana maslina. Točnije 20. studenoga 2024. godine kada je BiH postala članica Međunarodnog vijeća za masline – International Olive Council (IOC).
– Bosna i Hercegovina je zemlja koja se ponosi svojom raznolikošću. Multikultura i suživot između različitih naroda (Hrvata, Srba i Bošnjaka) i religija (katoličanstva, pravoslavlja i islama) traju stoljećima. Ono na što smo posebno ponosni su ljudi, nadaleko poznati po gostoljubivosti i otvorenim vratima za svakoga. Zato s velikim zadovoljstvom slavimo ulazak u svjetsku obitelj maslinara i popularizaciju masline koja, pored svega, nosi i simboliku mira – poručila je tom prigodom Vesna Andree Zaimović, veleposlanica Bosne i Hercegovine u Kraljevini Španjolskoj. Uz spomenuta tri postignuća protekla godina ostat će upamćena i po rekordnom urodu maslina kao i kvaliteti maslinovih ulja.
– Masline su i ove godine dobro rodile, ali su randmani zbog suša u srpnju i kolovozu te kiša u rujnu i listopadu nešto niži u odnosu na prethodne godine i iznose 10 do 12 posto, kaže Marko Ivanković, direktor FAZ-a.
Proizvodnja se procjenjuje na oko 400 tisuća litara, a i kvaliteta ulja je neupitna. Zapravo, bolja je nego ikad dosad što su potvrdile kemijske analize kao i panel za organoleptičku ocjenu maslinovih ulja spomenutog zavoda. Od analizirana 243 uzorka čak 141 ili 60 posto ulja, uz ostale vitalne sastojke, imaju 250 miligrama polifenola po litri što znači da zadovoljavaju Uredbu o ljekovitim tvrdnjama za maslinova ulja.
Biodinamički Demeter
Na potezu od Posušja na zapadu i Trebinja na jugu Hercegovine, uz postojeće, podižu se novi maslinici. Jedan od najvećih je na brdima Žužberić i Milanovača iznad Gabele u općini Čapljina.
Tu na 140 hektara kultiviranog krša, korova i niskog raslinja tvrtka Agroherc Agriculture Organic d.o.o. uzgaja mediteranske kulture: smilje, lavandu, divlji šipak, smokve i, naravno masline. Vlasnik i osnivač je Admir Rahimić, rodom iz mjesta Dubrave koji od svoje 12 godine živi u Njemačkoj gdje se školovao i radi. Zarađeni kapital, uz podršku inozemnih partnera odlučio je uložiti u rodni kraj. U ekološku poljoprivredu.
– Prvi u BiH smo implementirali biodinamički sustav Demeter. To znači da sve funkcionira kao holistički organizam jedinstvene harmonije biljaka, životinja i ljudi – pojašnjava direktor tvrtke Ramiz Zajmović.
– Sa sadnjom maslina počeli smo prije četiri godine. Danas već imamo 9 tisuća stabala. Plan je posaditi još šest tisuća. S ukupno 15.000 stabala, imat ćemo po površini i po broju stabala najveći maslinik u BiH – tvrdi Zajmović.
Iako je na rodu tek 4.000 stabala, starih tri do četiri godine, od posljednje berbe dobili su 600 litara ulja. O kakvom se terroiru radi, najbolje govore randmani. U godini koja će ostati upamćena po nikad nižim postotcima ulja u plodovima njihova istarska bjelica je “platila” od 14,5 do 18,5 posto, oblica 13 i leccino 11 posto. To su im ujedno i glavne sorte, uz prateće levantinku i pendolino, koje su se pokazale kao dobri oprašivači.
Za našeg posjeta ovom jedinstvenom imanju, gdje je uz masline, dosad posađeno 7.000 sadnica divljeg šipka, 3.000 smokava, milijun sadnica smilja i oko 200.000 sadnica lavande, odvijao se tečaj rezidbe maslina na uzgojni oblik polikonične vaze.
Vrijedi napomenuti i kako sve biljke navodnjavaju sustavom kap po kap koristeći tako da svaka, bez obzira da li je pri dnu ili na vrhu brda, u isto vrijeme dobiva istu količinu vode. Uz laboratorij koji već imaju, planiraju i vlastitu uljaru te proizvodnju sokova od nara.
Ogledni maslinik časnih sestara u Bijelom Polju
Nakon plantaža Agroherca u društvu Marka Ivankovića posjetili smo novu uljaru Bosolivo vlasnika Ante Bošnjaka u Jasenici na jugu Mostara, a potom još dva maslinika. Najprije onaj u mjestu Potoci na sjevernom izlazu iz Mostara. Pogađate, to je maslinik u sklopu Samostana sv. Franje školskih sestara franjevki u Bijelom Polju, mjesto Potoci uz rijeku Neretvu, sjeverno od Mostara.
Jedan je od najvećih i najsjevernijih maslinika u regiji. Podignut prije 12 godina, na 13,95 hektara s 3.500 stabala. Od sorti najzastupljenije su domaće oblica i istarska bjelica te introducirane pendolino, cipressino, ascolana tenerra.
– Ovaj naš maslinik nije samo običan gospodarski pothvat, već simbol Božje prisutnosti i ljubavi – kaže časna sestra Dajana Dujmović.
Sestre svake godine organiziraju i Dane berbe maslina, gdje zajedno s volonterima i posjetiteljima zajednički beru plodove maslina. Čuli smo i kako muslimani poštuju časne sestre. Navodno vjeruju i govore da “tko dodirne časnu ispunit će mu se sve životne želje!”
– Kroz zajednički rad, molitvu i sudjelovanje u procesu ubiranja plodova rada ruku čovječjih, razvija se unutarnja snaga, koja je temelj za izgradnju emocionalne otpornosti i stabilnosti. Ovaj proces također nudi priliku za duhovni rast, jer se kroz fizički rad posjetitelji povezuju s prirodom na dubljoj razini, doživljavajući istinski mir u jednostavnosti i blagosti stvaranja – kaže sestra Dajana, koja je i direktorica novoosnovane tvrtke Paxa Doola d.o.o. Isto ime, u prijevodu “Dolina mira” nose i proizvodi samostana.
Paxa, “ona koja donosi mir” je i brend maslinova ulja. Etiketa je originalna, zaštićena i prepoznatljiva. Prikazuje siluetu časne sestre i masline, oslikava savršenstvo u jednostavnosti, simetričnosti i stabilnosti, pozivajući da u jednostavnim stvarima života prepoznamo božansku prisutnost.
– Bijela boja na etiketi simbolizira čistoću i mir, dok zlatne boje odražavaju božansko, stvarajući harmoniju koja odražava zajedništvo i kolektivnu povezanost – pojašnjava časna Dajana.
Dok hodamo kroz redove uzornog (i kap na kap navodnjavanog) maslinika, časna nam priča o sadašnjosti i budućnosti. Urod maslina u posljednjoj berbi iznosio je približno 33.000 tona. Nažalost, velika tuča u svibnju prouzročila je značajne štete, smanjivši očekivani urod za oko 50 posto. Prosječni randman bio je nešto niži nego prethodnih godina, oko 10 posto.
Budući da se radi o najsjevernijem masliniku, iznad kojega je na brdu Velež snježna kapa tijekom cijele zime pa i ranog proljeća, vegetacija kao i dozrijevanje plodova kasni u odnosu na južnije krajeve, što je protekle sezone bilo još izraženije. No, časne su berbu obavile u uobičajenom terminu – sredinom listopada. Ulja vrhunska. Višestruko nagrađivana na domaćim i međunarodnim manifestacijama.
S obzirom na stalno povećanje proizvodnje Školske sestre franjevke planiraju nabavku vlastite uljare u ovoj ili idućoj godini.
– Troškovi prerade maslina sve su veći, a kako je u planu dodatno proširenje nasada do 2026. godine, vlastita uljara postaje nužnost- odlučna je sestra Dajana.
Također, ove godine planira se otvaranje kušaonice maslinova ulja u starom samostanu, koji je prošle godine renoviran. Uz kušaonicu, u sklopu istog kompleksa nalazit će se i prodajni prostor za maslinovo ulje te ostale proizvode koje sestre izrađuju. Osim toga, kompleks će sadržavati muzej, galeriju i smještajne kapacitete za posjetitelje, čime će se dodatno razviti ponuda agroturizma i promovirati lokalna tradicija maslinarstva.
U manastiru Tvrdoš 350.000 posjetitelja
Puni dojmova sutradan smo iz Mostara krenuli prema jugu i četiri kilometra prije Trebinja zaustavili se u još jednom vjerskom masliniku. Onome u sklopu pravoslavnog manastira Tvrdoš koji datira još od 4. stoljeća. Poznat je po vrhunskim vinima, ali i višestruko nagrađivanim maslinovim uljima.
– Ove godine sudjelovat ćemo i na najvećem svjetskom ocjenjivanju kvalitete maslinovih ulja u New Yorku – otkriva Porfirije.
Stoljećima unazad okolna brda koja okružuju manastir, uz vinovu lozu, bila su ukrašena i višestoljetnim maslinama. Obnova starih i sadnja novih započela je 1999. godine zaslugom vladike Anastasija.
– Vladika Atanasije je prve sadnice donio iz Grčke – kaže nam Miljan Grgić, jeromah Porfirije manastira Tvrdoš.
– Trenutno imamo oko 1.700 stabala. Do prije sedam godina bile su isključivo grčke sorte, a onda smo zasadili i talijanske poput leccina, pendolina, askolane i, ako Bog da, još će toga biti – govori.
Pokazao nam je i maslinu staru više od 350 godina. Ona je dar mitropolita Amfilohija vladiki Atanasiju. Stigla je iz Crne Gore, točnije iz Bara gdje ima maslina starijih od 2000 godina.
– Neko nepisano pravilo kaže da se maslina može presađivati tri puta i ona rađa kao da nije presađivana, odnosno kao da je posađena prvi put, pojašnjava Porfirije. Ističe kako je čitavo područje Hercegovine, posebno zapadni i južni dio, pogodan za uzgoj maslina.
– Bog nam je dao i sunce i vodu. Čak i ne zahtijeva mnogo vode koliko sunca i nagiba terena – pojašnjava. Uvjeren je da će s vremenom površine pod maslinama nadmašiti one na kojima je vinova loza.
Pokazao nam je i stoljetne podrume, s velikim i rustikalnim drvenim bačvama iz kojih se godišnje napuni 300.000 boca vina. Najviše Vranca i Žilavke. Osim vina i maslinovog ulja monasi iz Tvrdoša su stručnjaci u proizvodnji rakija od grožđa, travarice, čak i konjaka. Proizvode i med i to na tradicionalan način u drvenim ulištima.
U sklopu manastira je i trgovina s domaćim proizvodima. Ulja nismo primijetili. Valjda je već rasprodano. Ništa neobično jer nakon Ostroga, Tvrdoš je najposjećeniji manastir u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Objedinio je, kaže Porfirije, duhovnu i vinsku kartu posjeta. Godišnje kroz njega prođe 350.000 posjetitelja različitih vjera, religija i nacija.
Po(r)uke iz Hercegovačke kuće
S Porfirijem Grgićem posjetili smo i Trebinje, grad platana, 30 kilometara sjeverno od Dubrovnika. Ušli smo i u Hercegovačku kuću/Herzeg House u kojoj nema čega nema od domaćih proizvoda.
Projekt je prije osam godina inicirao Agrarni fond općine Trebinje s ciljem da se potakne razvoj poljoprivredne proizvodnje prije svega kod malih proizvođača. Danas se u njima nudi više od 1.200 različitih proizvoda od oko 100 poljoprivrednih proizvođača koji imaju ugovore o otkupu s Agrarnim fondom. Posao cvijeta na obostrano zadovoljstvo, a Hercegovačke kuće u međuvremenu su otvorene i u Istočnom Sarajevu, Banjoj Luci, Beogradu, Novom Sadu…
