Na ljubuškim poljima ovih dana radi se punom parom. Nakon dugog razdoblja kiše i nepovoljnih vremenskih prilika, proizvođači su napokon dočekali sunčane dane kako bi nastavili tradicionalnu sadnju ljubuškog ranog krumpira.
U Vojnićima, jednom od najpoznatijih područja za uzgoj ovog proizvoda, radovi su u punom jeku. Obitelj Džajić sadi rani krumpir i u plastenicima i na otvorenim površinama, a ove godine očekuju urod od oko 70 tona.
„Nije dalo kiše da počnemo ranije, početkom veljače, pa smo počeli početkom ožujka. Sad je vrijeme dobro. Ako dođe još malo kiše, bit će još bolje. Samo da ne bude leda“, kažu proizvođači.
Radno je i na poljima obitelji Čuljak koja na oko dva hektara zemlje sadi četiri tone sjemenskog krumpira. Kažu kako su ove godine s radovima zakasnili oko petnaest dana zbog vremenskih uvjeta.
„Zemlja je bila pripremljena, što mi kažemo na ‘oruk’, samo se čekalo vrijeme“, ističu.
Prema riječima agronoma, kasnija sadnja ne mora nužno značiti i kasniju berbu jer sve ovisi o vremenskim prilikama u narednim mjesecima.
U Vojnićima gotovo da nema kućanstva koje ne sadi krumpir. Posljednjih pet do šest godina proizvodnja se kreće oko 250 hektara, od čega je između 6,5 i 7 hektara u zaštićenim prostorima poput plastenika.
Poljoprivrednici svake godine s neizvjesnošću gledaju i na vremenske uvjete i na tržište. Mnogi smatraju kako proizvodnja ne bi bila isplativa ako otkupna cijena padne ispod jedne konvertibilne marke po kilogramu.
„Kad mi dođemo na tržište, pitanje je hoće li ono već biti preplavljeno uvoznim krumpirom – mladim ili starim – iz zemalja poput Cipra, Turske ili Albanije, gdje je klima toplija pa ranije stižu na tržište“, upozoravaju proizvođači.
Kao najveći problem ističu upravo nekontrolirani uvoz. Smatraju da bi zabrana uvoza trebala stupiti na snagu ranije kako bi domaći krumpir dobio priliku na tržištu.
Kako bi lakše plasirali proizvod, oko 180 poljoprivrednika okupljeno je u zadrugu Plodovi zemlje Ljubuški. Ipak, ni zadruga ne može u potpunosti ublažiti pritisak uvoza.
„Uvozni krumpir posebno guši početkom svibnja. Tek kada se ti kontingenti potroše, počinje pravi plasman našeg ljubuškog ranog“, ističu proizvođači. Najbolje razdoblje za prodaju domaćeg krumpira obično traje od sredine svibnja do sredine lipnja.
Ljubuški rani krumpir nosi i oznaku geografskog podrijetla te je poznat kao jedan od najkvalitetnijih u regiji zahvaljujući specifičnoj kombinaciji sunca, kamena i crvene zemlje.
Prema riječima Dubravka Vukojevića iz Udruge Plodovi zemlje Ljubuški, sadnja je ove godine bila otežana zbog kišovitog početka godine.
„Sadnja je počela sredinom siječnja u plastenicima, ali su prvi i drugi mjesec bili vrlo kišoviti pa se na otvorenom nije moglo raditi. Do sada je posađeno oko 85 posto planiranih površina“, kazao je Vukojević.
Proizvođači sada priželjkuju kišu koja bi pomogla razvoju nasada.
Površine pod ranim krumpirom u ljubuškom kraju već godinama ostaju stabilne i kreću se oko 350 hektara.
Ipak, neizvjesnost na tržištu i dalje je velika. Prošle godine cijena je na početku berbe bila oko 2,5 KM po kilogramu, no kasnije je pala na oko 1 do 1,10 KM.
Uz tržišne rizike, poljoprivrednike muče i sve veći troškovi proizvodnje.
„Poskupjelo je umjetno gnojivo, poskupjeli su mnogi inputi. Jedino je sjeme krumpira otprilike na razini prošle godine“, kaže Vukojević.
Velik problem predstavlja i nedostatak radne snage.
„Radne snage nema. Nije više pitanje koliko ćeš nekoga platiti – nemaš koga naći. Ljudi su otišli vani i taj problem pogađa gotovo sve sektore“, ističe.
Najveći dio ljubuškog ranog krumpira prodaje se na veletržnicama, dok se dio plasira kroz trgovačke lance ili izvozi. Proizvođači smatraju da bi jasnije označavanje domaćih proizvoda pomoglo i kupcima i proizvođačima.
Unatoč svim izazovima, ljubuški poljoprivrednici nadaju se dobroj sezoni. Konačan ishod, poručuju, ipak će najviše ovisiti o vremenskim prilikama u mjesecima koji dolaze.
