Dok mnogi mladi iz Hercegovine svoju budućnost traže u Njemačkoj, Austriji ili preko oceana, Ranko Kornić – svima poznatiji kao Rocky – odlučio je ostati. I ne samo to, nego je u svom selu Tihaljina kod Gruda izgradio ozbiljnu poljoprivrednu priču koja danas broji čak 150 tisuća sadnica godišnje.
Videonovinar Mario Brkić donosi novu reportažu za YouTube kanal Glas Hercegovine
„Imao sam više prilika otići van, najviše u Njemačku, čak i u Ameriku. Ali ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet otići“, kaže Roki.
Ljubav prema zemlji jača od odlaska
Razlog je jednostavan – ljubav prema rodnom kraju i načinu života.
„Kako zamisliti ljeto bez ove naše rijeke i kupališta? Da me netko uvjetuje da ne mogu doći ovdje – to ne dolazi u obzir“, objašnjava.
Upravo ta povezanost s krajem bila je presudna da se u potpunosti posveti poljoprivredi. Iako je ranije radio u firmi, prošle godine donio je konačnu odluku – napušta siguran posao i prelazi isključivo na vlastitu proizvodnju.
Obiteljski posao koji traje više od 40 godina
Poljoprivreda u obitelji Kornić nije novost. Sve je počelo još s djedom i bakom, a tradicija se nastavila kroz generacije.
„Više od 40 godina se bavimo ovim. Svi smo uključeni – ja, žena, roditelji, braća, sestre…“, priča Roki.
Danas zajedno obrađuju plastenike u kojima se uzgajaju razne kulture – od paprike i krastavaca do tikvica, rajčice, batata pa čak i bamije, koja je rijetkost u ovom kraju.
Posebno se ističe raznolikost proizvodnje – čak 13 vrsta rajčice, mini lubenice kakve se prodaju u velikim trgovačkim lancima, te brojne začinske biljke poput bosiljka i mente.
Težak rad od jutra do mraka
Dan na imanju počinje rano.
„Ustajemo u pet ili šest da zalijemo prije jakog sunca. Onda slijedi kava i planiranje dana – sadnja, prodaja, sortiranje. Nekad završimo u četiri, nekad u ponoć“, kaže.
Posao nije lak, ali Roki ističe da mu fizički rad ne pada teško. Ono što ga najviše pogađa je reakcija ljudi.
„Najgore mi je kad ljudi ne vjeruju da je neko mlad ovo proizveo“, priznaje.
Domaće je domaće
Roki naglašava veliku razliku između domaće i uvozne proizvodnje.
„To se ne može usporediti. Ljudi kupuju uvozno, a onda troše novac na lijekove i kreme. Domaće je domaće“, poručuje.
Iako koristi zaštitu u proizvodnji, nastoji da ona bude što blaža i sigurnija za krajnje kupce.
Prodaja i prepoznatljivost
Većinu proizvoda prodaje na kućnom pragu i tržnicama – u Grudama, Posušju, Tomislavgradu i Livnu. Prepoznatljivost je, kaže, ključ uspjeha.
„Proizvedemo oko 150 tisuća sadnica i opet ostanemo jer ljudi znaju što kupuju“, ističe.
Bez pomoći države
Unatoč velikom radu i rezultatima, podrška institucija gotovo da ne postoji.
„Što se tiče države i poticaja – tu neku sreću nisam imao“, kaže Roki, dodajući kako je administracija često prepreka, a ne pomoć.
Poruka mladima: ostati i raditi
Na kraju ima jasnu poruku za mlade:
„Treba se vraćati i ostajati. Kad nas je više, lakše se boriti. Ako radiš kvalitetno, može se uspjeti.“
U vremenu kada mnogi odlaze, priča iz Tihaljine pokazuje da se i u Hercegovini može graditi budućnost – uz rad, upornost i vjeru u ono što radiš.
