Željko Ćosić, nekadašnji policajac i pratitelj ubijenog federalnog doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, proveo je 787 dana u pritvoru kao jedan od optuženih u slučaju atentata koji je 1999. godine potresao Bosnu i Hercegovinu. U emisiji „Agape” Radiopostaje Mir Međugorje, koju uređuje i vodi fra Mario Knezović, iznio je potresno svjedočanstvo o atentatu koji je preživio, dugotrajnom pritvoru, osjećaju nepravde, ali i duhovnom obraćenju koje ga je, kako kaže, dovelo do oprosta ljudima koje je smatrao svojim progoniteljima.
Ćosić, koji danas živi u Rodoču kod Mostara, podrijetlom je iz Buhova kod Širokog Brijega. U razgovoru je opisao teško djetinjstvo, odrastanje bez oca i životni put koji ga je doveo do jednog od najpoznatijih neriješenih političkih ubojstava u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.
Bio je za volanom automobila u kojem je stradao Jozo Leutar
Dana 16. ožujka 1999. godine u Sarajevu je eksplodirala naprava postavljena na automobil u kojem su se nalazili Jozo Leutar i njegov pratitelj Željko Ćosić.
Ćosić je toga jutra upravljao vozilom, a u eksploziji je zadobio ozljede glave, opekline i druge ozljede.
Leutar je od posljedica atentata preminuo 18 dana poslije.
– Ja sam bio njegov tjelohranitelj, odnosno pratitelj, a u tom trenutku sam vozio. Bio sam za volanom – prisjetio se Ćosić.
Nakon atentata svjedočio je o onome što je vidio i čuo. Tvrdi kako su upravo njegovi iskazi postali razlogom pritisaka kojima je kasnije bio izložen.
Prema njegovim riječima, od njega se tražilo da promijeni iskaz, što je odbio.
– Ono što sam vidio, što sam čuo i kako se dogodilo, ja sam želio posvjedočiti – rekao je.
Od svjedoka atentata do optuženika
Ćosić je opisao i događaje od 17. rujna 2000. godine, kada je, prema vlastitom svjedočanstvu, tijekom obavljanja policijskih dužnosti na granici s Hrvatskom priveden pod okolnostima koje smatra nezakonitima.
Tvrdi da je pritom bio fizički zlostavljan te helikopterom prevezen u Sarajevo.
Nakon toga protiv njega je podignuta optužnica koja ga je povezivala s atentatom na Leutara.
U emisiji je iznio niz ozbiljnih tvrdnji o navodnim pritiscima, prijetnjama, dogovorenim presudama i manipulacijama svjedocima. Ćosić smatra da je bio žrtva politički motiviranog progona.
– Najtužnije je biti optužen i biti u zatvoru, a nema razloga – kazao je, opisujući osjećaj bespomoćnosti dok mu je prijetila dugogodišnja zatvorska kazna.
U samici proveo 787 dana
Posebno potresan dio svjedočanstva odnosio se na vrijeme provedeno u pritvoru.
Ćosić je opisao malu ćeliju s dotrajalim prozorom, skromnim namještajem i iznimno teškim uvjetima boravka.
Prema njegovim riječima, mogućnost izlaska na svjež zrak bila je vrlo ograničena, a pojedinim danima nije imao ni šetnju.
Govorio je i o psihičkom pritisku koji je osjećao tijekom dugotrajnog boravka iza zatvorskih zidova.
Najviše ga je, kaže, pogađala pomisao da bi mogao izgubiti slobodu na desetljeća zbog djela za koje je tvrdio da ga nije počinio.
– Budiš se s četrdeset godina, a znaš da ćeš istrunuti u zatvoru. Razlog ne postoji. Izlaz je jedino pogled prema nebu – ispričao je.
„U zatvor sam došao kao tradicionalni vjernik”
Iako je odrastao u katoličkoj obitelji, Ćosić priznaje kako prije pritvora nije imao dubok osobni odnos s vjerom.
– U zatvor sam došao kao tradicionalni vjernik. Odeš na misu, nekada se ispovjediš i kažeš da Bog postoji, ali zapravo ne živiš tu vjeru – objasnio je.
U početku je, kako priznaje, osjećao snažnu ljutnju prema Bogu.
Nije mogao razumjeti zašto je preživio atentat da bi zatim završio u pritvoru.
– Govorio sam: „Bože, zašto si me ostavio živim, a sada me ponovno patiš?” – prisjetio se.
No, s vremenom je počeo moliti i postupno mijenjati svoj odnos prema vjeri.
Govorio je o osobnim duhovnim iskustvima koja je doživio tijekom zatočeništva te o važnosti molitve, ispovijedi i mise.
Prema njegovu svjedočanstvu, upravo je zatvorska samica postala mjesto njegova dubokog duhovnog preobražaja.
„Danas sam Bogu zahvalan i za zatvor”
Jedna od najupečatljivijih Ćosićevih izjava odnosila se na njegov današnji pogled na vrijeme provedeno u pritvoru.
Iako ga opisuje kao razdoblje velikih patnji, smatra kako bez tog iskustva nikada ne bi na isti način upoznao vjeru.
– Bez te samice, bez tog zatvora, moje oči nikada ne bi ništa bolje vidjele. Zato sam ja za zatvor zahvalan Bogu. To izgleda grubo, nevjerojatno, ali je istinito – kazao je.
Objasnio je kako je tijekom molitve postupno nestajala njegova želja za osvetom.
Susret s tužiteljem: Umjesto osvete izabrao oprost
Posebno emotivan trenutak razgovora bio je opis susreta s tužiteljem Draganom Stuparom, kojega je Ćosić smatrao jednim od odgovornih za svoje stradanje.
Kako je ispričao, približno godinu dana nakon izlaska iz pritvora slučajno ga je susreo u Sarajevu.
Prije toga bio je uvjeren da će se, ako ponovno stekne slobodu, na neki način osvetiti ljudima koje je smatrao odgovornima za svoje zatočeništvo.
Međutim, susret je završio sasvim drukčije.
Prema Ćosićevu svjedočanstvu, tužitelj ga je pozvao na razgovor i zatražio oprost. Ćosić tvrdi da mu je tada iznio i određene okolnosti svojeg postupanja, no te navode nije moguće neovisno potvrditi samo na temelju razgovora.
– Rekao sam mu: „Dragane, mogu ti oprostiti. Zaista nemam ništa protiv tebe, mogu te i poljubiti. Što se mene tiče, slobodan si. Bog će sve izravnati” – ispričao je.
Tek nakon tog susreta, kaže, postao je svjestan koliko se promijenio.
– Shvatio sam da te ljude jednostavno ne mrzim. Onda sam shvatio da me Bog nagradio oprostom – istaknuo je.
Dodao je kako se poslije susretao i s drugim osobama koje je povezivao sa svojim pritvaranjem, ali prema njima više nije osjećao mržnju.
– Zamislite da sam sve te ljude mrzio. Prošao bi mi cijeli život u mržnji – rekao je.
„Moje je poslanje svjedočiti da je Bog živ”
Ćosić je tijekom razgovora istaknuo kako danas svoju životnu priču ne želi pričati samo zbog osobne nepravde koju smatra da je pretrpio, nego ponajprije zbog duhovnog iskustva koje je proživio.
Smatra kako je njegova najveća životna promjena upravo sposobnost oprosta.
– Kad doživiš živoga Boga, imaš želju i vatru svjedočiti drugima. Da barem netko čuje, htio ili ne htio. Ja bih rekao da je to moje poslanje, zato sam živ – poručio je Ćosić.
Njegovo svjedočanstvo u emisiji „Agape” povezuje dva snažna iskustva: tragediju atentata na Jozu Leutara, čiji počinitelji nisu pravomoćno utvrđeni, i osobni put čovjeka koji tvrdi da je upravo u zatvorskoj samici pronašao vjeru i snagu za oprost.
