U prepunoj dvorani Školske knjige u Zagrebu 10. lipnja predstavljena je knjiga “Sin – Priča o Toniju” autora dr. sc. Zdenka Hercega. Interes publike nadmašio je sva očekivanja organizatora. Zbog velikog broja uzvanika morali su se unositi dodatni stolci, a brojni posjetitelji program su pratili stojeći.
Premda je formalni povod bilo predstavljanje knjige, večer je ubrzo poprimila obilježja mnogo šireg javnog događaja. U prepunoj dvorani susreli su se obitelj i prijatelji, znanstvenici i umjetnici, diplomati, vojnici i građani, potvrđujući da je priča o Toniju odavno nadrasla granice jedne obitelji i postala priča koja dotiče mnogo širi krug ljudi.
Među okupljenima bili su članovi obitelji, prijatelji, suborci, predstavnici kulturnog, znanstvenog i javnog života, diplomatskog zbora, Crkve te brojni građani koji su željeli odati počast Toniju Hercegu i podržati objavljivanje knjige koja donosi priču o njegovu životu, vrijednostima i nasljeđu.
Program je otvorio mons. Nedjeljko Pintarić, nakon čega je prikazan kratki film “Tko je bio Toni?”, koji je već u prvim minutama duboko dirnuo okupljene.
Kroz pažljivo odabrane fotografije, obiteljske videozapise i prizore iz različitih razdoblja Tonijeva života, film je poveo gledatelje na put od njegova djetinjstva u Velikoj Britaniji, Austriji, Francuskoj i Hrvatskoj, preko vojničkog poziva i prijateljstava, do posljednjih godina njegova života u Ukraini. Nije to bio film o smrti, nego o životu – svojevrsna proslava Tonijeva puta, karaktera i vrijednosti koje su ga oblikovale.
Posebnu emociju izazvala je činjenica da je film osmislio i izradio njegov brat Ivan Herceg, koji zbog ranije preuzetih obveza nije mogao biti nazočan predstavljanju. Tako je, iako fizički odsutan, bio prisutan kroz svaku sliku i kadar, dajući večeri osobnu i obiteljsku dimenziju koja je snažno odjeknula među okupljenima.
O knjizi su potom govorili urednik prof. Žarko Ivković i promotori prof. dr. sc. Darko Marčinko i prof. dr. sc. Božo Skoko.
Žarko Ivković istaknuo je kako knjiga nadilazi okvire biografske i memoarske proze te predstavlja “univerzalno svjedočanstvo u kojem se osobna tragedija pretače u priču o smislu, slobodi i ljudskom dostojanstvu”. Posebno je naglasio da autor, premda dolazi iz svijeta znanosti, uspijeva spojiti racionalnu jasnoću i iznimnu emocionalnu snagu, stvarajući djelo koje će, kako je rekao, “ostaviti trag i pronaći svoje mjesto u vremenu koje dolazi”.
Darkom Marčinko govorio je o Tonijevu karakteru, identitetu i vrijednostima koje su ga oblikovale.
Opisao ga je kao čovjeka kojega su vodili ideali, empatija i osjećaj odgovornosti prema drugima. Posebno je odjeknula njegova misao da “heroji nisu stvoreni za običan život”, već da ih vodi potraga za dubljim smislom i spremnost da za druge preuzmu najveći rizik.
Božo Skoko naglasio je da ova knjiga nije samo priča o poginulom vojniku nego i o obitelji, ljubavi i nasljeđu koje ostaje nakon čovjeka. “Ova knjiga boli, ali i liječi i obvezuje”, rekao je, pozvavši okupljene da pamte Tonija kao čovjeka čije je ime trajno upisano u hrvatsku, francusku i ukrajinsku priču.
Glazba je tijekom večeri bila mnogo više od predaha između govora. Maja Ištvanić, uz klavirsku pratnju maestra Josipa Cvitanovića, dirnula je okupljene izvedbom pjesme “Zemlja dide mog”, koja je prizvala obiteljske korijene i zavičaj iz kojeg je potekla priča obitelji Herceg. Večer je zaključena legendarnom “Hymne à l’amour” Edith Piaf, otpjevanom na francuskom jeziku, kao simboličnim mostom između Hrvatske i Francuske te ljubavi koja nadilazi vrijeme i smrt.
Veliko iznenađenje za okupljene bilo je obraćanje Njegove Ekscelencije Fabiena Fieschija, veleposlanika Francuske Republike u Hrvatskoj, koji je, iako to nije bilo predviđeno programom, odlučio uputiti nekoliko riječi nazočnima. Podsjetio je kako je Toni Herceg služio Francuskoj vojsci s odanošću i hrabrošću te izrazio razumijevanje za njegovu odluku da slijedi vlastita uvjerenja i pridruži se obrani Ukrajine. U tom je kontekstu povukao paralelu s Jean-Michelom Nicolierom, Francuzom koji je tijekom Domovinskog rata dao život za Hrvatsku.
Videoporukom prisutnima se obratila i Nj. E. Anica Djamić, veleposlanica Republike Hrvatske u Ukrajini, dok je Nj. E. Vasyl Kyrylych, veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj, svoj govor nadahnuo riječima iz Evanđelja po Ivanu: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” Govoreći o Toniju Hercegu, istaknuo je kako je upravo tim riječima najbolje opisan njegov životni put i posljednji čin. Toni je, rekao je, dao svoj život za svoju braću po oružju i za slobodu Ukrajine. Zahvalio je njemu i njegovoj obitelji koji su odgojili sina velikog srca.
Vrhunac večeri bilo je obraćanje autora. Bez pisanog teksta, kroz osobna sjećanja, životne slike i obiteljske priče, Zdenko Herceg govorio je o sinu, obitelji, vjeri, odrastanju i gubitku.
Govoreći o Toniju, vratio se nekoliko generacija unatrag, do prapradjeda Ante, po kojem je Toni dobio ime, podsjećajući kako se karakter čovjeka ne oblikuje samo vlastitim izborima nego i naslijeđem obitelji. Posebno je istaknuo žene svojega roda – bake, majku, suprugu i druge tihe čuvarice obiteljske memorije – koje su kroz ljubav, vjeru i nesebičnost prenosile vrijednosti iz naraštaja u naraštaj.
Podsjetio je kako se upravo od njih učilo suosjećanje, dobrota i odgovornost prema drugima te da “Tonijevo veliko srce nije nastalo slučajno”.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka dogodio se pri samom kraju njegova izlaganja kada je istaknuo da postoji osoba bez koje ne bi bilo ni knjige, ni obitelji, ni Tonija – njegova supruga Slavica.
U tom je trenutku cijela dvorana spontano ustala i dugotrajnim pljeskom odala priznanje majci kojoj je knjiga posvećena i koja je bila jedan od njezinih tihih, ali trajnih oslonaca. Bio je to trenutak koji nitko nije planirao, ali koji će mnogi dugo pamtiti.
Po završetku programa uslijedilo je dugo druženje autora s uzvanicima, a svi raspoloživi primjerci knjige rasprodani su već tijekom večeri.
Mnogi su nakon završetka programa ostali u dvorani još dugo, kao da nitko nije želio prvi prekinuti razgovore, susrete i zajedništvo koje je te večeri nastalo oko Tonijeva imena.
Predstavljanje knjige “Sin – Priča o Toniju” pokazalo je da istinite ljudske priče i dalje imaju snagu okupiti ljude različitih generacija, iskustava i svjetonazora. Ono što je započelo kao osobna priča jedne obitelji, te je večeri postalo zajedničko sjećanje mnogih.
