U Rubrici  Iz nedavne prošlosti Ljubuškog donosom članak o povijesti ljubuškog nogometa. Članak je 2002. godine napisao Goran Skoko, a govori o tome da je prva lopta došla u Ljubuški 1933. godine. Članak je nastavak objave od prošli tjedan i u kojem je Zvonko Veber ispričao svoja sjećanja o nogometnoj povijesti Ljubuškog.

 

Prva lopta došla u Ljubuški 1933.

 

 

Želio sam doznati još neke pojedinosti osim onih koje je stavio na papir i uključio sam diktafon. Nakon prisjećanja i uspoređivanja događaja i godina, Zvonko Veber je zaključio da je prva prava lopta došla u Ljubuški kada je on imao 12 godina, što znači da je to bilo 1933. Njegovo sjećanje na djetinjstvo i te događaje živo je vezano za obitelj Rafaeli, Petra (Pericu) i Fedora. Petar ili Perica, kako su ga odmila zvali, je njegov vršnjak, a Fedor je malo stariji.

Obitelj Rafaeli je, prema kazivanju Zvonke Vebera, bila imućna židovska obitelj koja je doselila u Ljubuški. Bili su podstanari u kući pekara Muje Delalića, iza današnje poslovnice Zagrebačke banke.

 

Nikola Rafaeli bio je uspješni odvjetnik koji je svojim sinovima omogućio da, umjesto krpene, imaju pravu pravcatu nogometnu igračku. Zvonko Veber spominje i Brunu Mcdirazu koji je, također, dobio pivu nogometnu loptu. Njegov otac Franjo (zvali su ga Franjeto) Mediraza bio je ljekarnik.

 

Petar Rafaeli: “Otac mi je poklonio jednu od prvih, ako ne i prvu loptu u Ljubuškom”

 

Pomislio sam da bi najbolja potvrda kazivanja Zvonke Vebera bilo svjedočenje Rafaelijovih. Upitao sam ga što zna o njima, gdje su živjeli, jesu li još medu živima. Rekao mi je da je Fedor završio pravo, a Petar medicinu i daje netko od njih živio u Mostaru. U telefonskom imeniku Mostara, pronašao sam ime dr. Petra Rafaelija. Kada sam mu objasnio zašto sam ga nazvao i što želim istražiti i napisati, on se nasmijao i iznenadio. No, odmah je pristao na suradnju i dogovorili smo se.

 

Za nekoliko dana, dr. Petar Rafaeli mi je poslao karticu i pol teksta pisanog strojopisom pod naslovom “Moja sjećanja na početke i razvoj nogometa u Ljubuškom” i svoju malu fotografiju.

Bio je obećao poslali stare iznimno vriedne fotografije koje svjedoče o ljubuškoj nogometnoj povijesti, ali objasnio je da ili u obiteljskom albumu nije mogao pronaći, nestale su. Za brata Fedora je rekao da je živio u Sarajevu i da je nedavno, prije koju godinu umro.

 

“Sjećam se da je mojemu bratu Fedoru i meni otac kupio nogometnu loptu. Mislim da je to bilo 1933. i daje to bila jedna od prvih nogometnih lopti u Ljubuškom, ako ne i prva. Oko te lopte smo se okupljali i šutali je, mi, naši vršnjaci i prijatelji. To se događalo ljeti za vrijeme školskih praznika.

 

U to vrijeme u Ljubuškom nije bilo gimnazije, pa su svi nakon pučke škole išli na doškolovavanje u veće gradove”, ovako počinje svoje sjećanja dr. Rafaeli i potvrđuje daje prva prava nogometna lopta stigla u Ljubuški prije 87 godina.

 

 

Prva nogometna lopta, po izgledu i mogućnostima, u odnosu na meki i spori krpenjak, bila je pravo čudo. Napravljena od kože, imala je unutra zračnicu i kako reče Zvonko Veber, za razliku od današnjih, s vanjske strane imala je prorez koji se “šnjirao šnjiračima”.

 

Kod mladića i dječaka izazvala je veliko divljenje i želju da je se dotakne i šutne, da se “razbaci” igra, koja je s njom postala brža i zanimljivija.

 

No nisu svi mogli igrali i uživati u njoj, jer ona je bila jedna, a igrača mnogo.”Kada bi oni stariji igrali, mi djeca smo, trčkarajući okolo, silno željeli i nastojali ne bi li je koji put šutnul”, kaže Zvonko Veber.

 

Nastavlja se…

 

Prvi dio povijesti ljubuškog nogometa pročitajte OVDJE.

 

 

 

 

 

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

---

---

---