U subotu, 16. rujna preminuo je don Aleksandar Aco Boras. Pokojnikova je želja da bude pokopan u obiteljskoj grobnici u Vitini. Dogovor je pokojnikove rodbine, mjesnoga župnika fra Željka i biskupa Ratka, da se sprovodna sv. misa slavi u vitinskom središnjem groblju u ponedjeljak, 18. rujna u 16.00 sati.
Don Aco se rodio u Vitini 1. kolovoza 1922. od roditelja Mije i Kate r. Zovak. Nakon osnovne škole u Vitini nastavio je daljnje školovanje u Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu. Potom je 1942. započeo studij na Nadbiskupijskoj bogosloviji u Sarajevu. S mnoštvom ostaloga hrvatskoga naroda i Aco se našao u izbjegličkoj povorci prema Mariboru, gdje je zarobljen. Odatle je u stočnom vlaku vraćen među civilima u Zagreb. Pješke je cijela povorka nastavila prema Bjelovaru, Osijeku i Belom Manastiru. Odatle su ih partizani proveli do Mostara. Nakon raznovrsnih zlostavljanja i prebijanja i njega su među preživjelima otpustili kući.
Od jeseni 1945. do jeseni 1949. studirao je bogosloviju u Zagrebu. Tu je 29. lipnja 1949. primio svećenički red. Zatim je služio vojsku u različitim mjestima po Srbiji do jeseni 1950.
Prvu je župničku službu primio u Gabeli, ali je služio istodobno i župu Klepce na lijevoj obali Neretve. U Gabeli je 1956. popravio župsku crkvu koja je u vrijeme rata izgorjela.
Od godine 1962. nastavio je svećenički rad u Rašeljkama na području Buška Blata.
God. 1967. premještan je u Šipovaču-Vojniće. Nakon velikih muka tu je uspio dobiti odobrenje za gradnju crkve, koju je i sagradio zajedno sa župljanima.
Iz Šipovače je 1971. otišao u Toronto i tamošnjem hrvatskom župniku pomagao u radu s našim odseljenicima.
Od 1978. bio je župnik na Ledincu.
S Ledinca je 1979. premješten u Neum. Tu je dovršio bivšu župnu kuću te do krova doveo crkvu i novi župski stan s vjeronaučnim učionicama i ostalim potrebnim prostorijama. U toj crkvi je za vrijeme njegova župnikovanja 14. rujna 1992. svečano primio biskupsko posvećenje dr. don Ratko Perić. God. 1994. premješten je na župničku službu u Hutovo, a 1997. je umirovljen. Od tada je najveći dio vremena stanovao u vlastitoj kući u Vitini i pomagao svojim sestrama, koje je opremio s ovoga svijeta na bolji. Posljednjih godina stanuje u Svećeničkom domu u Mostaru, a povremeno je boravio boravio i u Vitini.
Pokoj vječni, daruj mu, Gospodine!
