Školsko zvono u Velikom Prologu prvoga dana nove školske godine neće zazvoniti. Posljednji put oglasilo se u lipnju, kada su dva posljednja učenika napustila svoju učionicu. Škola koja je nekada imala toliko učenika da se nastava morala održavati na više lokacija danas je prazna – još jedan bolan pokazatelj demografskog pražnjenja Dalmatinske zagore.
U vrgoračkom kraju u posljednjih desetak godina zatvoreno je šest područnih škola – u Dugim Njivama, Mijacima, Zavojanima, Orahu, Ravči i Stiljima. Od ove školske godine tom se popisu pridružila i Područna škola u Velikom Prologu, koja je djelovala u sastavu Osnovne škole Vrgorac.
Prema riječima ravnatelja Osnovne škole Vrgorac Krešimira Kurana, od prvog do osmog razreda trenutačno je upisano 413 učenika, odnosno 11 manje nego prošle godine, kada ih je bilo 424.
Zdravko je bio posljednji učenik: „Žao mi je što se naša škola zatvorila“
Jedan od posljednjih učenika škole u Velikom Prologu je desetogodišnji Zdravko Šalinović, koji će školovanje nastaviti u Vrgorcu.
„Žao mi je bilo zatvoriti vrata svoje učionice, zahvaliti svojoj učiteljici Katji Vukosav za sve što nam je pružila, jer sam znao kako je to posljednji put da kroz ova vrata kao učenik ulazim u moju školu“, ispričao je Zdravko.
U peti razred krenut će u Vrgorac.
„U peti razred idem u grad, drago mi je jer ću tamo imati više prijatelja, a ovdje sam bio sam. Ipak mi je nekako žao što se naša škola zatvorila“, govori Zdravko.
Njegovo ime ostat će zapisano na zidu škole, zajedno s imenima brojnih nekadašnjih učenika – Luke, Ivana, Ane, Andrije, Josipa, Petre, Ante, Ivane, Lee, Ene, Tonija, Tee i mnogih drugih koji su u ovoj zgradi proveli svoje školske dane.
Nekada je Veliki Prolog bio središte ovoga kraja
Slika Velikog Prologa prije nekoliko desetljeća bila je potpuno drukčija.
Prema riječima Boženke Šalinović, danas u cijelom Velikom Prologu živi oko stotinu stanovnika, dok je u dijelu sela u kojem živi ostalo tek troje djece.
Sedamdesetih godina i početkom devedesetih Veliki Prolog bio je središte ovoga dijela Dalmatinske zagore. Imao je trgovine, poštanski ured i Dom kulture u kojem su organizirane plesne večeri i gostovali neki od najpoznatijih hrvatskih pjevača, među kojima Jasna Zlokić, Mišo Kovač, Zlatko Pejaković, Oliver Dragojević, Doris Dragović i Meri Cetinić.
„Kad sam ja pohađala osnovnu školu ovdje u Velikom Prologu, prije 50 i koju godinu, bilo je toliko djece da su nam bile tijesne učionice. Nastava se organizirala na više lokacija po kućama, a danas imamo školu, ali su učionice prazne. Nigdje nikoga“, kaže Boženka.
U školi je nekada bilo više od 250 učenika
O nekim sasvim drugim vremenima svjedoči i Neda Franić (72), umirovljena učiteljica koja živi u Velikom Prologu.
Neda je rodom iz Hercegovine, a kao studentica je na poziv tadašnjeg direktora škole došla u Veliki Prolog predavati engleski jezik.
„Završila sam tek prvu godinu fakulteta kad su me pozvali jer nije bilo kadra. Cijelu tu školsku godinu predavala sam engleski, a po potrebi i hrvatski jezik. Onda sam se vratila na fakultet, diplomirala i ponovno došla u Veliki Prolog. Ovdje sam i ja pohađala nastavu od prvog do osmog razreda, zatim gimnaziju u Ljubuškom i studij u Splitu. Tu sam se udala i kao mlada učiteljica provela najljepše godine svoga prosvjetnog rada. Zadnje godine pred mirovinu radila sam u centralnoj školi u Vrgorcu“, prisjeća se Neda.
U jedan razred ulazili su s dva imenika
Posebno upečatljivo zvuče podaci o broju učenika prije samo nekoliko desetljeća.
Sve do 1974. godine nastava se u Velikom Prologu održavala na nekoliko lokacija jer jednostavno nije bilo dovoljno prostora za svu djecu.
„Broj učenika se zapisivao s tri znamenke, od prvog do osmog razreda bilo je više od 250 učenika. Osmi razred je jedne generacije pohađalo 46 učenika, nismo imali učionica da ih raspodijelimo u dva razreda, pa smo u razred ulazili s dva imenika jer je nastavu trebalo realizirati, a djecu poučiti“, prisjeća se Neda.
Nova školska zgrada sagrađena je 1975. godine i od tada su svi učenici nastavu mogli pohađati na jednom mjestu.
No s godinama se njihov broj drastično smanjivao.
Mlade obitelji otišle su početkom devedesetih
Demografski pad posebno se počeo osjećati početkom devedesetih godina prošloga stoljeća.
Mlade obitelji napuštale su Veliki Prolog i odlazile prema gradovima. Mnogi se više nisu vratili, osim povremeno tijekom praznika ili kako bi posjetili roditelje koji su ostali živjeti u selu.
Umirovljena učiteljica sa sjetom se prisjeća vremena kada je prosvjetni rad, kako kaže, bio prije svega poziv, a ne samo posao.
„Možda će jednog dana ovdje biti dom za stare“
Zatvaranje škole posebno teško doživljava upravo Neda, koja je velik dio svojega života provela u učionicama Velikog Prologa.
„Žao mi je što se škola zatvorila. Tko zna, možda će jednog dana u ovoj zgradi biti uređen dom za stare i nemoćne. Možda ću i ja jednog dana ponovno gledati sa školskog balkona na naše polje Jezero, samo iz druge perspektive, ali vjerujte mi da nikad neću zaboraviti godine svojeg učiteljskog rada“, kaže Neda.
Posebno pamti školske dnevnike u kojima su ostala zapisana imena generacija djece.
„Ljubila sam taj školski dnevnik, radovala se svakom početku i radu s najmlađima. Zapisivala krasopisom bilješke u tu knjigu u kojoj su ostale zapisane godine rada i sjećanja na neka druga, mnogo bolja vremena“, prisjeća se.
U četiri preostale područne škole ukupno 42 učenika
Veliki Prolog, nažalost, dijeli sudbinu brojnih ruralnih naselja u kojima se područne škole gase zbog nedostatka djece.
Osim matične škole u Vrgorcu, školsko će zvono ove školske godine zazvoniti u još četiri područne škole. Dusina ima 27 učenika, Potprolog šest, Umčani pet, a Kokorići samo četiri učenika od prvog do četvrtog razreda.
To znači da četiri preostale područne škole zajedno imaju samo 42 učenika.
Veliki Prolog, u kojem su nekada učionice bile pretijesne za svu djecu, od ove školske godine ostaje bez škole. Zgrada ostaje, na zidovima ostaju imena generacija učenika, ali školskog zvona i dječje graje više nema.
