ANTE PETRUŠIĆ
13.6.1965.-18.9.1995.
Rođen 13. lipnja 1965. u Bijači, živio u Gabela Polju. Roditelji Šimun i Mila rođ. Bubalo. Među branitelje je stupio 12. studenoga 1991. u Dugom Selu. Prošao je većinu obrambenih i osloboditeljskih bojišta. Sudjelovao je u Oluji i Uni. Pripadnik najelitnije postrojbe 1. pješačke bojne Crne Mambe – 2. gardijske brigade HV Gromovi. Poginuo je kod Bosanske Dubice 18. rujna 1995., tijekom operacije Una 95. Budući da je bojište ostalo pod srpskom vlašću, za Antu i za njegove suborce nije se znalo jesu li živi ili mrtvi. U srpnju 1996. neprijatelji su kazali da su nestali hrvatski branitelji iz pothvata „Una 95″ mrtvi i pokopani na katoličkom groblju u Bosanskoj Dubici. Nakon pregovora, njihove kosti su predane hrvatskim vlastima i prenesene u zavičajna mjesta radi dostojanstvena pokopa. Tako je tijelo pokojnog Ante 25. srpnja 1996. pokopano na groblju u njegovom rodnom mjestu Bijača. Predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga Medaljom za iznimne pothvate i Medaljom Oluja i Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
Kada vidiš kamen na kojemu piše,
Da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
Tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
Kako more pjeni,
Pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
Nek mi braća znaju,
Heroji se nikad ne zaboravljaju.
