LUDVIG-Lutko PAVLOVIĆ
9.4.1951.-18.9.1991.
Rođen u Vitini kod Ljubuškog 10. travnja 1951. Kako mu je dan rođenja padao na dan osnivanja NDH, u matične knjige vlasti su mu dan rođenja upisale 9. travnja, dok mu u krsnom listu stoji točan nadnevak rođenja. Roditelji su mu Slavko i Mila rođ. Majić i bio je prvi sin u šesteročlanoj obitelji.
Bio je najmlađi pripadnik Bugojanske skupine koja je organizirana s ciljem da sruši komunistički režim nakon sloma Hrvatskog proljeća. Uhićen je i na suđenju u Sarajevu najprije osuđen na smrt, a potom pomilovan na 20 godina robije. Kaznu zatvora izdržava u Zenici i Srijemskoj Mitrovici. Početkom domovinskog rata 1991. godine hrvatske vlasti mu opraštaju ostatak kazne i on se priključuje Zboru narodne garde, a nekoliko dana prije smrti Ludvig je sudjelovao je u akciji „Zelena tabla-mala bara“ u Pločama, kada su hrvatske snage zaplijenile veću količinu oružja JNA. Pavlović je poginuo 18. rujna 1991. u Studenim Vrilima na cesti između Tomislavgrada i Posušja. Poginuo je u kratkotrajnom puškaranju s kolonom JNA.
Ludvig Pavlović posmrtno je odlikovan Redom Kneza Domagoja, Redom Nikole Šubiča Zrinskog i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Njemu u čast Postrojba HVO-a za posebne namjene nazvana je Ludvig Pavlović.
Kada vidiš kamen na kojemu piše,
Da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
Tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
Kako more pjeni,
Pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
Nek mi braća znaju,
Heroji se nikad ne zaboravljaju.
