MARIJAN VIŠTICA
21.9.1941.-2.9.1992.
„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5,9)
Navik on živi, ki zgine pošteno!
Rođen 21.rujna 1941. godine u Hrašljanima – Vitaljina, sin Franje i Ive rođ. Pehar. Supruga Anica rođ. Prlić. Po struci dip. ing., za stalno nastanjen u Bosanskoj Gradišci gdje je radio kao tehnički direktor u poduzeću “Radnik”; predsjednik Župno-pastoralnog vijeća i suradnik biskupa banjalučkog Franje Komarice, politički aktivan – tajnik općinskog odbora HDZ-a Bosanske Gradiške i voljom glasača od 1990. godine, zastupnik u Skupštini BiH u Sarajevu.
Marijanov progon i prijetnje njegovu životu od strane bosanskohercegovačkih Srba počele su odmah po održavanju prvih višestranačkih izbora u BiH. Premda u nesnošljivim uvjetima za život ostaje u Bosanskoj Gradišci do 2. rujna 1992. godine, kada od tadašnjih srpskih općinskih čelnika dobiva nalog “da se u roku od 24 sata gubi iz Gradiške”. Kako je u to vrijeme srpski “crveni krst” svakodnevno organizirao prijevoz protjeranih Hrvata i drugih nesrba iz Bosne u Hrvatsku tako se i Marijan s obitelji našao u autobusu iz kojeg su ga, na mostu koji povezuje Bosansku i Staru Gradišku izveli pripadnici srpskih snaga i odmah po izvođenju počeli brutalno udarati. Potom su ga ubacili u automobil i odvezli na stratište gdje su ga usmrtili na očigled 50-ak srpskih vojnika. Tijelo ubijenog Marijana su potom odvezli na gradski deponij smeća i tu zapalili.
