GENTO MEĐUGORAC
27.3.1951-28.9.1991.
Sin Nebomira i Kate rođ Madunović, rođen u Osoju – Klobuk 27. ožujka 1951. Oženjen, otac sina i kćeri. Vodi se kao nestao od 28. rujna 1991. godine.
Vodio je hrvatske redarstvenike od Pakraca, Daruvara, blokade vojarne bivše “Maršalke” u Zagrebu, a u travnju 1991. za krvavavog Uskrsa na Plitvicama momci pod njegovim zapovjedništvom prvi su zaposjeli prjevoj Ljubovo kod Gospića i tako zaustavili jugo-vojsku koju je predvodio general Rašeta da okupira Gospić i okolicu. Nakon demokratski promjena postaje instruktor iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec.
On je u Split doveo oko stotinjak momaka većinom iz Hercegovine i osnovao 4. gardijsku brigadu te postao i zapovjednik 1. bojne 4. brigade ZNG-a.
Kada je pala varaždinska vojarna bio je prethodnica konvoju oružja na dubrovačko ratište. NA putu za Zadar otišli su na krivi put i upali su u unakrsnu vatru kod Zelenog Hrasta, smještenog na raskrižju puteva za Poličnik, Posedarje i Islam Latinski. Sve službene potrage za njim nisu dale rezultata niti su dale bilo kakvu informaciju o njegovoj sudbini, te je i dalje na popsiu nestalih.
Za junaštvo posthumno odlikovan redom Nikole Šubića Zrinskog i promaknut u čin stožernog brigadira.
Kada vidiš kamen na kojemu piše,
Da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
Tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
Kako more pjeni,
Pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
Nek mi braća znaju,
Heroji se nikad ne zaboravljaju.