IVAN JELINIĆ
5.9.1955.-23.5.1992.
Roditelji Jozo i Matija r. Mandić. Rođen je 5. rujna 1955. u Hardomilju. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Ljubuškom. Po zanimanju je bio zidar, a prije rata, u koji se uključio u kolovozu 1991. godine, živio je u Metkoviću. Tijekom 1992. on je kao pripadnik 1. bojne 116. brigade HV-a “Neretvanskih gusara” sudjelovao u pripremnim akcijama deblokade Dubrovnika, iz smjera Stolova prema Stocu. U jednom takvom napredovanju teško je ranjen u neprijateljskom minskom polju te je prevezen u Metković gdje je nažalost podlegao ozljedama.
Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te činom narednika, a za sobom je ostavio suprugu Veru rođ. Jurković sa Zvirića i troje djece : 13-godišnju Kristinu, 9-godišnjeg Dragana i 5-godišnju Sandru. Pokopan je na mjesnom groblju u Gabela Polju.
Kada vidiš kamen na kojemu piše,
Da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
Tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
Kako more pjeni,
Pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
Nek mi braća znaju,
Heroji se nikad ne zaboravljaju.