MLADEN ŠIMOVIĆ
1956. – 1996.
Na pragu Domovinskog rata bilo je odvažno i časno postati dragovoljac! Časno je bilo družiti se s onima koji su prvi obukli maskirne odore i čvrsto držali novi kalašnjikov u rukama. S tim su puškama čekali poziv da se prkosno i ponosno suprotstave JNA, – najmoćnijoj vojnoj sili na Balkanu.
Među takvima bio je Veliki dragovoljac Mladen Šimović – Vice.
Velik je po tome što nije uopće služio JNA, nije bio vojni obveznik, ipak to ga nije spriječilo da se među prvima uključi u obranu svog Hrvatskog naroda. Vice je u djetinjstvu izgubio sve prste lijeve ruke, izgubio ih među nama u našim dječjim ludorijama s eksplozivom. Taj nas je nemili događaj, kao desetogodišnjake, isprepadao i opametio. Vice se ni tada nije dao isprepadati, nakon toga sve je naučio o eksplozivima, a mi smo od njega pažljivo upijali informacije.
Sve što smo u Domovinskom ratu naučili o eksplozivu i minama – naučili smo od Vice. On je kao izviđač ljubuškog HVO-a, često, odvažno ulazio u neprijateljska minska polja kako bi ih onesposobio i razmjestio. Vice nije zaboravljao svaki put iz svojih samostalnih operacija ponijeti neku minu da bi nam pokazao njezin izgled i karakteristike, potom bi kao pravi učitelj praktično pokazivao kako je treba onesposobiti.
Dragi Vice, od tolikih mina samo te jedna nije htjela slušati! Ostao si u lijepom sjećanju svojoj generaciji. Ti si stvarao sigurnost narodu, vraćao ponos suborcima i zračio sreću prijateljima!
Autor: Krešo Vujević
Kada vidiš kamen na kojemu piše,
Da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
Tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
Kako more pjeni,
Pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
Nek mi braća znaju,
Heroji se nikad ne zaboravljaju.