Posljednji pozdrav mojoj voljenoj baki
VESELKA-VESA KRALJEVIĆ rođ. Jelić ud. IVANA
1937.-2025.
Danas si otišla tiho i mirno, bez boli, napustila si ovaj svijet, a iza tebe ostala je tišina koju ništa više neće moći ispuniti.
Bako moja, ti nisi bila “samo baka”. Bila si moje djetinjstvo, moje sklonište, moj oslonac. S tobom je sve bilo toplije i nježnije.
Zvala si me “lipo moje”, i kad god bih to čula, znala sam da sam voljena na način koji se ne zaboravlja.
Ovih posljednjih dana, dok si polako sklapala oči i pripremala se na svoj mir, nježno si izgovarala moje ime – “Marija, Marija…”
Tvoj glas bio je slab, ali tvoja potreba za mojom blizinom bila je snažna kao uvijek.
Tražila si moju ruku, a ja sam te držala – čvrsto, s ljubavlju, kao da mogu zadržati vrijeme.
I dok si odlazila, bile smo zajedno – ruka u ruci, srce uz srce.
Hvala ti za svaki zagrljaj, za svaku riječ, za svako “lipo moje”. Hvala ti što si me voljela tako duboko, tako čisto, tako nesebično. Hvala ti što sam uz tebe naučila što znači pripadati, voljeti i biti voljena.
Počivaj u miru Božjem, Vese moja!
Volim te više nego što riječi mogu reći.
Tvoja voljena unuka Marija