MAĆA MIŠETIĆ
21.02.2016. – 21.02.2026.
Prošlo je 10 godina otkad je umrla moja majka. A bol kao da stoji. Prazne su, tužne su i bolne ove godine. Nema te, a živiš s nama.
Prolaze godine, a ja nikako da prihvatim da te nema i još uvijek te tražim u svakome danu.
Nedostaješ iako si u svakoj našoj priči i uspomeni, u svakom razgovoru i svakom obiteljskom okupljanju. Nedostaješ nam i više nego što riječi mogu reći. Nema više tvog toplog pogleda, nježnog zagrljaja i zaštite, glasnoga smijeha i otvorenog srca.
Ništa više nije kao prije. Prazna je tvoja “prikuća”.Nema nas majko onoliko koliko nas je bilo kada si ti otišla. Nema Anđelka i Stipe. Otišli su daleko, tamo gdje nema tuge i boli.
Odmaraj u krilu Božjem sa našim voljenima u tišini vječnosti.
Postoji ljubav koju smrt ne može izbrisati.
Postoji tuga koju vrijeme ne može izliječiti.
Vrijeme koje prolazi ne liječi rane, samo nas uči da živimo ranjeni.
Počivaj u miru Božjem!
Tvoja ‘ćer Ana s obitelji
